СРЂ

— 544 —

Mata Dalmat nac. Mlad. G. Već preko dvadeset i pet godina živio je 011 u Sarengradu, a 0 nemu se samo t-o znalo, da mu je ime Mata, da je iz Dalmacijc 1 da jc bio u srbijanskom ratu i da jc tamo ranen. A živio je sasvijem povučeno u jednoj maloj kući sa svojom baba-Marom, kako je obično sve selo nazivalo; no on je vrlo malo bio u selu; po čitave dane proveo bi u svojoj kolibi, koja jc bila čctvrt sata udajena od Saiengrada, gdje je on imao sav ribarski alat. Zivio je srećno sa svojom baba-Marom, 110 uvijek je težio za Dalmacijom i ako se u Sarengradu okućio i oženio, a ribolov mu taman toliko donosio — da može hraniti nih dvije dušc. Djccc uije imao, pa za to je nas djecu vrlo Jubio; ta eto ga svaki drugi dan u Topolovac, pa nikad nije dolazio praznijeh ruku; ili voća ili ma što drugo donio bi on nama. Pa tek kad dođe post, evo ti u jutru prije zore čiča Matc k nama, a o prstu mu visi nekoliko riba. Kad bi se otac mašio za „lađlu" da mu da ncšto, on bi odmah vratima. — Hvala, hvala, gospođaru; pa to sam ja đjeci donio. — Ali jednu čašicu konovice, to tek ne ćeš odbiti — rekao bi otac i natočio bi mu. — U zdravje, gospodaru, i vaše i gospoje i djece! Pa tek zimi, samo nek je nešto ],epši dan, evo nega sa saouicama, da nas malo proveze, makar samo do Krsta izvan sela. Selaci Srbi u Sarengradu peckali bi ga uvijek, te ih se klonio. Baš jedanput, bilo je u nedjeju poslije podne, stajali smo prcd crkvom a bilo je desetak ludi, pa tek će ti Gaja Novakov: — Ma kako ti, čiča-Mato, možeš biti Srbin a ideš u šokačku crkvu, — pa bi onda namignuo na nas. Eh onda da si vidio čiča-Matu; za tren oka 011 baci sa sebe onu masnu ћаЏпи, koja je sva ribom smrdila, pa razdrji nedra i pokaže povelilui ranu, koja je odavno već zarasla. — Evo gledaj, ko je bol,i Srb; ovo sam na Javoru dobio, da, na Javoru; čak iz Dalmacije došao sam braći u pomoć, a ti, eto ti