СРЂ
— 624 —
Iznuren od ovog govora, on sjede na stolicu. Tijelo пш drhtaše, a on ne imade vremena ni da se pribcre, kad mu šef priđe. Ovaj bješe namršten. čuo mu je cijeli govor, koji je na nega čudtiovato djelovao. Cinaše mu se da se to sve nega ticalo, jer se po varoši i pronošahu vrlo rđavi glasovi o negovoj ženi, o kojoj on nije vodio nikakva računa. Uitit, on mu reče: — Kako ste počeli, gospodine Pavloviću; boje bi bilo da date ostavku! Marko ga pogleda smjelo, da se svi začuđiše. On se ne činaše više onaj pokorni Marko. On poraste za ped više svojijem odlučnijem držanem. Uzncmiren u kući, uznemiren u kanćelariji, odgovori: — Zašto da ne? . . . Hoćete li odmah? ... I tako je dosadno! ... — I 011 sjede da je napiše. Drugovi ga pogledaše začuđeno; oni čisto ne vjerovahu da se sve to događa. Kad je napisa, on ne čekaše više. Dokopa šešir i kao smušen izađe na ulicu. Kad ga dohvati hladan vjetar, on se tek tada osvijesti i sjeti svega. Dođe mu da jaukne od bola. „Dakle, sve je izgu bi,eno!" — mišjaše. „Šta se ovo dogodi?" — i on čisto ne vjerovaše; sve mu se činaše, da je to bio neki rđav san. Grozničava jeza pođe mu uz tijelo, a u obrazima osjeti vatru; on se dokopa za glavu. Ne znadijaše g 'je će. Nešto ga je vuklo kući, a i gonilo od ne. On se kretaše naprijed i vraćaše. Tijelo mu sve većma drhtaše i on se osjeti nesposoban da stoji. Opet se uputi kući. Sta me čeka tamo? — pitaše se. Žena! •— Ali, ako ona ne čeka? — sinu mu u glavu i ubrza korake. Još ga veći strah podiđe. „Ра zar da bude sađ sve izgubjeno, kad sam sc najviše nadao?" I gdje ode sve to? I zašto? . . I kako? . . Ko je tome kriv? ... on mišiašc, ali ništa ne nađe, čime bi skinuo ovaj teret. — „Ama, zar sam ja tako rđav bio, da nijesam mogao ništa sačuvati? Nikomc dobar! Da nijesu oni rđavi? . . . Ne, to nije moguće! . . Ali šta je sve ovo? . . pitaše se u čudu. Nagon ga dovede do kuće. On pogleda na vrata, bjehu zatvorena; jeđan mališa priđe, predade mu kjuč i reče: — Gospođa je ostavila kuću! On ništa ne reče. Dođe kod vrata i stađe kod hih. Dvoumjaše šta da radi. Šta ga čeka da uđe u nu, a šta ga čeka da pođe o l he?