СРЂ

— «96 —

Dočeka ga Stonski episkop što stolovaše u Manastiru Svete Bogorodice Stonske. I ugosti ga obilno, kako carski va)a i trebuje. A Sveti Sava ga bogato nagradi za doček; obiino ga isplati i odvrati mu za dar uzdarjem: bogatim naukom riječi od svete vjere. — Lijepo zboriš, sveti arhipastiru naš, — reče 11111 Stonski episkop, — i rijee ti kapjc sa usana slatka i mirisna kao med čeiin, kao med lipovac iz u|auika Nemanina u Dabšoru. Ali je još nmogo kukoja među čistom š.enicom, mnogo inovjernika medu pravom vjerom. Tama neznabožja još pokriva zemfu Zahumsku, i. gore i primorje neno. Mrak je pritisnuo sve, i teško se razbija. Naša je svjetiost slaba da ozari u mraku rođene i Ž№eće u mraku, i glas naš slab da prodre u zaglulmule uši iiihove. Za to podi, Presveti; pođi i razgoni gustu tminu pod kojom još stenu i čame rnnogi od plemena i jezika našega. Pronesi svjetlost kroz tamu; otvori im oči, da vide krst prave vjere, i uši, da čuju riječi prave vjoro. Kreni svete stope svoje po zemji mraka, studeni i stramputica mnogobožačkijeh! Posluša ga Svetitej i krenu se primorjem samtreći. Sa nim pođoše dva naj rnilija učenika negova, inoci Araenije i Domentijan. Putovaše tako poučavajuć narod; upućene blagosijaše, neupućene upućivaše, a pokolebane utvrdivaše. Narod ga raširenijeh ruku dočekivaše a s blagoslovom ispraćaše; i bosije nicaše ispod stopa putem, kud Svetitej zemjom prolažaše. 11. I na putu po Primorju kad dodoše do jednog mjesta, čuše iz đaleka neke uzvike. Pogledaše na tu stranu i vidješe čovjeka jednoga gdje preskače jedan rov, i kad god bi ga preskočio uzviknuo bi. Pristupiše mu bliže i Svetitej i pratna mu, i gledahu ga i slušahu. A starac jednako skakaše preko rova vas obiiven znojem. Jednako skakaše preko rova i vikaše: ,,Oro Воуи!" i vraćaše se skokom natrag i vikaše opet: „Ого meni!" 1 jednako tako, koliko bi god puta preskočio rov viknuo bi: „Ovo Bogu!" Ovo meni''!...