СРЂ

— 766 —

u . . . Parizu, ili mu je poznat bio, a u tom slučaju mučno nam je objasniti potpuno prećutanje ove kapitalne Bourrillveve radnje kroz šesnaest velikijeh stranica Jelavićevog pokušaja! Popunimo, clak le, ovu prazninu i ovaj zaborav, i upoznajmo ćitaoce „Srgja" sa vrlo interesantnijem dubrovackijem diplomatom kod prehrišćanskoga kralja Frana L zakletog dušmanina Karla Petoga, tog opasnog i fantastičnog zaštitnika dubrovačke republike. * * * Po nekoj tužnoj ironiji istorije Serafinovo se ime prvom pominje u političko-povjesnome spisu posljednjega nesretnoga dubrovackoga poklisara u Parizu. Antun Sorgo, od grane onijeh Sorgočevića koji se u Dubrovniku zvahu Katlani — jer je praotac ovoga Antuna, Jakov Sorgo, bio dobio od Spanjolskoga kralja Karla II. hercešku titulu') — bi poslan od dubrovačkog senata u Pariz da izdjejstvuje od Napoleona odštetu i zadovoljštinu za Lauristonovu okupaciju Dubrovnika god. 1806. Ob ovome umnome, francuski vaspitanome, duhovitome dubrovačkome diplomati pronosi se predaja da se slabo zauzimao za stvar svoje otadžbine, i kad je državni kurir Messi banuo u njegovu sobu porukom Presvijetlo Republike da odgovori na naručbe i pisma Senata, da je Sorgo napola obučen uskliknuo neustrpljivo: „А što je još vrag nije odnio!" pa zatijem djetiću naredio: „donesi mi velatu!" ... Kakomudrago bilo, čuli smo od našega djeda, da je poslije pada Republike Antun duc de Sorgo mnogo trpio od propasti otadžbine i da je iz grižnje savjesti napisao za vladanja Luja Filipa poznatu brošuru s natpisom: „Origine et chute de 1' ancienne Republique de Raguse" kojom je nastojao obratiti pažnju F'ranćeske na Dubrovnik, a osobito skloniti francusku vladu da isplati Dubrovniku ratnu ') Katlani skraćeno i na đubrovaoku skrojeno ocl katalonjci ili hatalanci. Ratalonja (Catalogna), sjevero-istoena proviueija Španjoiska sa glavnijem gradom Baroelonom, bieše od davnina poznata sa svoje neustrašive pješadije, koja zadađe strali i trepet samome Vizantiskome Carstvu poeetkom XIV. vijeka, a poznije pod ujedinjenom Spanijom izvojšti nebrojene pobjede na Italskijem i E'raneuskijem poijanama. Uz vojni duh njegovaše Katalonija i slobodnjaeki, gotovo revoiueijonarni i separatistički duh sve do dana današnjega. U Katalonjeima su, dakle, oličene njeke znaeajne erte španjskoga naroda, pak je za fco i naš puk retoričkom flgurom Sorgoeeviće zvao mjesto Spanjoleima — Katlanima.