СРЂ

— 907 —

slovenske rođake, jer i Bitić je govorio da je Slovenin. Neki mladi covjek one vrsti Ijicli, koji u krcmi lome kopU' za otagbinu, izazivao ga je. To je Bitića najutilo, tijem većma, što ne mogaše trpjeti u opće mlade Jude, koji obično ne znaju ništa, ništa nijesu doživjeli, a miješaju se u svaki posao. Da ohladi Jutinu, Bitić istrča časom na poje. Tu ga stiže udes. Na potrebu trebalo je iti mimo kuhinu, koja je bila obično zatvorena. Bitić je za sve na svijetu premalo rnario, pa i u kuhinu nije nigda zavirio. Danas bjehu slučajno vrata širom otvorena, kad je Bitić iz blagovniee istupio, i Bog zna, koji ga je bijes gonio, pa je pred kuhinom popostao i pogleđao unutra. Tu je na ogništu praskalo, kipjelo i dimilo iz kotala i lončića, te je bilo na prvi mah zanimivo. Ali kuharica! To bješe stara, omašna, ružna babetina, koja je priredivala hegovu pečenku. Sijede joj vlasi strše ispod prjava ubrusca, kojijem joj je omotana glava, a opasana je opreglačom umazanom, krvavom i čađavom. I gledaj baš sad uzimle meso s klinca, nespretno^ objeručke, i — cmokne ga na plohu; a nije se ni obrisala. A sjekira, kojom meso siječe, nije ni otHana, a kamo li očišćena. Pa mačka, naj gadnija živina za Bitića, skoči u taj mah na prozor tik pečenke, a kuharica je i ne goni. „Jadi te smeli!" zaupi satnik. Mrklo mu je bilo pred očima. Ovako mu se đakle pečenka spravja! Pa kako sv. Petar, išao je i on na pole, ali nije vani milo plakao, kao što je to sv. Petar učinio, nego mu se nešto dogodilo, s čega je blijed u blagovnicu natrag se povratio, uzeo klobuk i pregrtač, pa, ne davši nikakva od sebe j^va, izišao. „Jadi te smeli!" mrmjaše putem kući i groznica ga tresla. Svu noć nije spavao, i tek u jutro je zadrijemao i grdno sanao. Od sinošne večeri nije bilo više vidjeti Bitića na negovom običnom stolu kod Zelenika. Zalazio je u druge gostionice i naj boje i osredne ruke, ali nigdje dugo ne ostade, i nigdje nije imao prijašne vo]e za jelo, nigdje mira i pokoja. Niko ga više ne vidje da jede teleće pečenke, nego je rado blagovao što takovo te može sam pripraviti, kao goveđu meku pečenicu, priganicu od jaja i ost. Ali mu tako jelo nije prijalo. Sušio se i slabio. Oemerni i pokuneni obraz još se više očemerio i pokunio. Bješe postao nesnosan sam sebi.