СРЂ

— 980 -

Društveni romani Viktora Iga. (Н. Merimee) tNastavak v. br. Iti. „Snla" ) II. Igo, zato što je bio Igo, nije se ni malo mogao zadovoljti time što bi nam dao jednu melodramatičnu pricu, i morao je da u taj obični okvir fejtonskoga romana unese malo supstancije. I on se tako bio upeo da postupi nacinom kao što smo pomenuli naprijed, kako bi negovo djelo bilo izraz socijalnijeb ideja. Vaja sada da vidimo koliko je ovdje pokazao uspjeha. U tome što su intrige u tijem romanima neprestano rasle, ležala je jedna stvar koja je bila u isto vrijeme vrlina i mana, dobro i zlo. Dobro je bilo u tome što je Igo, time što je bio slobodan da dodaje novijeh peripetija koliko god hoće, mogao da nas vodi gdje hoće. Pošto radna romana nije nicijem odredena, ona se modificirala kako je htio pisac, i tako ovo potohe nalazi mogućnosti da nas prenosi iz jedne sredine u drugu. On nam tako pokazuje sliku potpunoga ludskoga društva. U Rahotnicima na morti on nam prekazuje oceanski narod, dobre i čestite mornare, i odmah do nili ćudne stanovnike iz nečistijeli staništa u Saint-Malo, smjele mlade te lude, ili kao protivnost od nih izmuzene starce koji svaki dan sunčaju svoj revmatizam na suncu slobodnijeh obala. U Jadnicima se uvodi citobar i upoznaje sa robijom i manastirom, ruševinama i palatama, fabrikama i crkvama, krčmama i mehanama> koje nam naizmjence otvaraja svoja vrata; šta više, da bismo pratili Fantinu, Igo nam polagano otvara i zastore na jednoj bludnoj kući. Za Iga je bilo dovojno da o tijem stvarima ima samo malo pojma, pa da odmah otkrije sve tajne ovijeh mjesta i ovijeh društava; iiega nikada nije ometalo to što nije imao potpuno jasan plan, i ako je u tome pogledu radio kao da ga potpuno ima. U toj beskrajnoj gipkosti intrige ima i jedno zlo. Intriga uš\ed pretjerane mlakosti, gubi svoje pravo značene: ona ništa ne dokazuje ili ništa ne pokazuje. Ona samo dozvojava piscu da