СРЂ

— 954 —

Narod se je vec poeeo bio razilaziti, razdragan naj bojijem utiskom velike umjetniee. Groflca Krminija zamoli Ivaua i А1 freda, da bi je do stana dopratili. Ivan je nijo mog'ao zadovojiti, jer su ga roditefl pred teatrom cekali ; Alfred vas sretan odazove se žeji lijepe groflce. Kroz glasoviti ,.('orso : ' hrlile su koeije u tiboj 'zvjezdanoj noći, svijetlo sa električnijeli snnaea obasjavalo je cijelu dugu ulieu, a velicanstvene palace tonule sii-*i liegovom sjaju. Alfred je uz Erminiju sjedio u istoj kociji. Aiabastrova saia neziuijeli ruka sjala je u večenioj sjeui, a lagani fiui miris pai-fima prsio je od iie. Alfred je bio vas zanesen prvom iubavlu. koja ne poznaje oblacka na svome nebu. Ovu je prigodu upotrebio, da joj otkrije kueaje svojega srea, — da joj se iskreno ispovijedi. On je bio stvoren, da zanese žensko sree i da ga razdraga, Erminija obladana liegovijem rijeeima, naslonila jo glavu ua ruku. pritvorila oci, kao da se zanosi u dražestan san; na lieu nezinu širio se sve više sailarski smiješak, čim je duJ.e slušala liežne rijeci zalublenoga Alfreda, a jepota liena liea slijevala se s tijem sniiješkom u jedan izražaj — izražaj neodolive lvarmonije dražesnijeli crta djevojaekog liea i djevicanske dušo zabuhene i obasjane srećom prve Jubavi. II Alfredovijem rijecima bilo je toliko poezije, toliko eara, đa je Erminija napokon sasvijem podlegla i zatravlena se spustila na negova kojena. Oli, Alfrede, ja vas jubim, od jednom uskliknu Erniiuija, krijuc'i ražareno liee među bijele prstiće svojijeli ruka. Alfred je nežno pridigne i privine k svonie sreu. (irudi joj se nadimaliu, a usniee liegove u ejelovu šaptahu joj uešto, od cega se je sva duša mlade grotice zatalasala i uzbibala kao potoeni Шап na vodi, kad ga zahvati val. — Sada je pred liiui stajala hena bajna i carobna prikaza, pred dušom је hegovom svijetlio samo plamen liezine juhavi. ('utio je, da bi mu so sree raspuklo, kad bi je morao izgubiti. Ah, to bijaše bajna veeei-, rajski čas, jer ih je sasvijem zapremala jubav. a ta jubav bi jaše eista, sva prožeta poezijom i mladosti. Pod pritiskom takovijeh euvstava. dvoje zai,ub|enijeh do jure do Krminijiua stana. Alfred se јс uiorao rastati. Težak mu bijaše taj trenutak. Erminija ga pogleda svojijem divnijem окош