СРЂ

1017

ruža. Cempres i bor bratski udruženi stoje sred maslinske gore, mirni u poljupcu sunca. U samom selu razvaline nekada lijepog Sorgovog dvorca, parohijalna crkva sva obavita cempuef sima, a sasvijem na vrhu ostanci Dvora Kneza koga Republika šiljaše da upravlja bogatom Tavridom, gdje se Pompejevi i Cezarovi mrnari pobiše troveslatim galijama. Predajemo poštu onome malome svijetu i brodimo put Stona, Копб je Stonjski nalik na mletacke Alberone. Isti onaj. рау 1 sage plat, intensivna zelenila, iste one trome vode žutkasto-zelenijeh šara, neka neprekidna slatkost tona. I kako brod put Mletaka puze i pociva od borbe sa slanijem valovima, sanjavo prolazeći mimo travom obraštena utvrgjenja na lagunama, tako i put Stona puzamo slatko i neprimjetno izmegju dvije obale, kao da imamo na kakvom zavoju ugledati zlatne ; ku»pole, tirske mramore i stubove Pjacete. Nekoliko žena : u -.ert ljenu, bijelu i modru stoje na obali i gledaju mali parni brod. Okrećemo na desno i evo Stona sa njegovijem bedemima na brdu položenijem u obliku ogromnoga W .... Ja sam, pišući svoje impresije o Lopudu, već naglasio odvojeni municipalni harakter Dubrovnika, kakav še izdvaja neodoljivom i neposrednom silom u malijem' DubroVriicinia, koje je Onaj veliki po svojijem vodama prosuo. Ne bih se danas više litio povratiti na ove razmišljaje. Milije mi je plandovati i ispuniti oci razvalinama ovog drugog republikanskog glavnog grada. Ali na pogled utvrgjenja Stonjsltijeli, onaj kome je dato razumijevanje proslosti, ne inože da se otme udivljenjii pred organizacijom našega maloga antičnoga svijeta. Tu sli* švi organi za izvršivanje trajnoga državnoga posla, za ispoljavanjfe jedhti vladičanske misli. Ston ima Minčetu i Svetoga Vl'ah'a, Dvor i Biskupa, arseno i bedeme — sve kako u Gradu.'Diibrovcanin treba da u svome malome carstvu nagje svud reprodukciju novog Epidavra, jedinstvenog prograttia, centralizacije vlade, tacnu reprodukciju svojijeh svetinja, obrane jake one aristokracije — „aristocratia munitissima" zove je neki diploniaf XVI. vijeka — koja drži more, komad mora pod svojom vlasti — gdje Lav ricući obilazi ali ne ulazi! Ston je utvrgjeno mjesto, strategijska tačka staroga Đubrovnika. Treba ga šamo pogledati: dva reda bedema. Naj prije