СРЂ

— 1062 —

... —f „Ра šta co da košta, zar vam njjesam prošli put sve pošteno platio?" — ,;Prošli put ste platili, ali sacl no eetc moci, jor košta 10000 dinara " — , 10000 dinara! . . . Jeste li vi poluđjeli? ..." ' — ,To će vam svaki štampar kazati, niko vam ne c'evprimiti niže." Ove ga rijeci poraziše i on ćutaše neko vrijomo, g'ledajući u zid onijem pogledom koji sve gleda ali ništa ne vidi. Na jedan mah se trže, lieo mu zasija radošću i rečo: ■— ,Pa J 0000 . . . sve jedno! to će svijet platiti!" Stampar ga gledaše i mišlaše, čime da mu izbije ovo ludo uobražene; posjedni put pokuša prijatejski: — „Znate šta? Kroz mjesec dana dođite, tada ću vam primiti i štampati, ne ću vam t.ađa ništa tražiti, ali sad je nemoguće, to vam govori prijatoj . . . vjerujte mi! Sada iđite pravo kući, a pustite svijet neka uživa u vašijem prvijom pokušajima, a vi ostavite vaš mozak na miru, nemojte ništa raditi i kroz mjesec dana vidjećete kakve će sile biti u vašijem riječima i u vašijem mislima; tek će vas tada svijet obožavati — ali zat.o morate da se odmorite, da se priberete: — ta ni najveći pjesnici nijesu stekli slavu od jedanput. Poslušajte me pa idite pravo kući, nemojte ići kod drugog štampara jer će vam to isto kazati." Milorad slušaše ove riječi i učini mu se da je zaista sve tako. Treba i on i svijet da se odmori. Ne treba svu slavu u jedan put uživati, treba je postepeno stizati i u toj slasti uživati. Dade riječ štamparu i ode. Ali u putu misli mu dobiše drugi pravac. — ,No, ovo je nemoguće! To nije tako 'kao što on kaže! Svi štampari ne će da prime moj rad. To je kleto spletkarene, to je zavist i zloba• 'uradila! Oni su potplaćeni od drugijeh pjesnika, da ih moja slava ne poklopi! To je podlo, to je gadno od nih! to nijosu pjesnici! Oni ne umiju plemenito, pjesnički da osjećaju! Ali šta da. se rađi? Ja moram štampati svoje „mutne oblake" — i najedared sinu mu nova misao koja ga ohrabri: „ћа, znam, pređaću knižaru; to i drugi rade". I brzim