СРЂ

— 1071 —

dobra gospođa, koja, da ga potisne na put posijan jazovima, uvjeravaše ga prostodušno o zaštiti Brahme, kako se je prevarila! a napokon ona prijatejica Oatfa, ona lijepavila, koja mu je prorekla toliko cudesa, koja je obećala da c : e bditi nad negovijem danima, zašto ne dođe u ovaj tren da ga trgne iz cefusti smrtne? Spominući Oatfa zastane u misli: Kose! i takne rukom na strani od srea. Carobnica bješe rekla: ДЈ svaki tren nepogode iii pogibli nastajne ti ćeš izgorjeti jednu od ovijeh kosa i ja ću ti se objaviti da te pomožem". Sve dakle nije izgubleno; nada nice u duši kra}evića. Izvaditi kose iz nedara j uzeti jednu, pa je sagorjeti, to bješe sve jedan tren; ali Oatfa ne porna]a ..... Brod tonaše oćigiedno. Već ga valo^d prekrivaju, brodari u vodi do ko]ena u velikom su ocajanu; tr.ee, skacu, penu se na jedrila da ubjegnu općemu potopu, viću, proklinu, ćine zavjete, pune vazduh svojijem leleeima! Kadou ne videći da iko dolazi da ga spase, gubi svaku nadu i smireno ćeka vjecni sanak. \ r eć ga je voda prekrila, ne vidi mu se nego glava i ruke, koje bi rekao da još hoće boriti se za život; bijesan val ga zahvati i odmetne daleko od broda; on guta grku vodu i zatvara oći za svagda svjetlosti daлој, kad dvije tice basnovito velike pojavjuju se strigući vazduh, padaju na nesrećnika brze kao muna i otim]u ga iz nezasitnog žvala Neptuna, koji u taj ćas dokoncavaše proždirane broda i brodara. Krajević bješe izgubio švijest. Oatfa i Mourgan — je li mi potreba kazat da su to baš bili oni - dršćuć od užasa da su banuli prekasno, položiše ga na krov Salamonovijeh dvorova da ga povrate. On se brzo osvijesti i dva ]ubovnika odahoše. — Sto ovdje tražiš, brate, reee Oatfa? Ovo su mjesta pogibli i smrti. — Diadem Belkis- in, odgovori mladić. — U to ćeš uložiti svoj i naš život! — Meni je to o glavu, pa baš i poginuo! — Pošto si tako pregnuo, obidi, a evo nas na pomoć. Stvar je bila puno lakša nego su se nadali. Dva mareda kojima Salamon bjese povjerio stražu Diadema, želeć znati