СРЂ

— 1072 —

lioće li nihov posao bit srećom ovjencan, bjeliu pitali usud o* udesu ovog čuvenog blaga, i iza velikijeli ži'ta\a primiše odgovor u ova dva stilia; Oružan munom lcraj će te dići; Ko mu se opre kob će ga stići! Kad ugledaše Kadou-a, negovu ćudotA'ornu sabju u ruci, dva gina upoznaše viteza i munu određenu od udesa, i ne samo mu se nimalo ne oprijeciše, nego se požuriše da mu izruce sebi povjereni diadem Salamonov, veseli što su svoju slobodu otkupili nakon sužanstva mnogijeh vijekova X. Nakon malo Kadou sjedaše na prestolu u Raman- u uz svoju ženu ovjencanu diademom /?e?/t-?s-inijem. Strašni kra] ginova, utješivši se za smrt svoje |ublene kćeri, oprosti nezinu ubici na molbu Oatfe, koja na kraju postade ženom lijepoga Mourgan-а. U isto vrijeme bukne buna u Mas-ou i preda mladomu kraju i krajevstvo negova oca. Od tada časliti kra] nije se bojao od uroka, Imao je mnogo djece, živio je dugo u okriju bogova, ]ub].en od svoje žene, cijenen i slušan od svoga naroda. Nedjib Веу Turski geueralni konsuo u Dulmaeiji.

ж Narodna pjesma. ZabjJežila Lubica.

Tekla j' voda tektelija Cuvala je Anđelija. Tud' prohodi star delija: — Bog pomogo, Andelija, Teče 1' voda tektelija, I,jubi li se Anđelija? Odgovara Anđelija: — Hod' otole, star delija, Teče voda tektelija,

Al' s' ne Jubi Anđelija. Tud' prohodi mlad delija: — Bog pomogo, Anđelija, Teče 1' voda tektelija, hiubi li se Anđelija? Odgovara Anđelija: — Dobar došo, mlad delija, Teče voda tektelija I Jubi se Anđelija.