СРЂ

42 —

KNIŽEVNI PREGLED. Bosna i Hercegovina u hrvatskoj pripovijetci.*) — Svet. Ćorović Izgleda nam, da se gotovo niko toliko ne interesuje za Bosnu i Hercegovinu', koliko tzv. braća Hrvati. Izuzevši politicke listove nihove, koji svoje stupce tako često pune svakakvijem clancima iz Bosne i o Bosni, to se nihovo interesovane najboje ogleda u nihovoj beletristici. Nema godine, a da se u nih ne javi po kakva nova pripovijetka ili roman, za koje je gradivo uzeto, — barem oni vele da je uzeto, — iz života naroda u okupiranijem zemjama. Tijem pripovijetkama ili romanima obično je cijel,, da upoznaju svoj hrvatski narod sa tijem nemu toliko bliskijem, narodom, a, kad i kada da sve, što pod bosanskijem i hercegovačkijem nebom živi, na silu pohrvate. Takijeh pripovijedaka nakupilo se do sada nekoliko i mi smo radi, da, na ovome mjestu, progovorimo o nima. Pred nama su đjela nekoliko poznatijeh i priznatijeh pisaca hrvatskijeh, koja su „uvjenčavana nagradama" najvećega i najbojega kniževnoga društva hrvatskoga — Matice Hrvatske. To su stvari: Ivana Lepušića, koji se naj prvi ovakijem pripovijetkama javio, pa Osmana-Asiza (Osmana Hagića i Ivana Milićevića), Edhema Mulabdića i Ive Dobžanskoga. Te stvari vojni smo poboje da razgledamo i da vidimo samo jedno jedino: poznaju li pomenuti pisci zendu i narod o kome pišu i kako gapoznaju?.. Po tome ćemo i presuditi: jesu li te pripovijetke odista iz Ho.me i o Bosni ili nijesu.

*) Prvi dio ovoga elanka, u kome se pretresaju snmo pripovijetke u savremenog života, štampan je prvi put ćirilicom, и „Ijjetopisu Matice Srpske", u IV. svesci za god. 1901. Pošto je isti toliko uzbuđio takozvanu „ Hrvatshu alcademiiku omladinu islamske i katolitke vjere iz Herceg-Bosne" u Beču, da mi je eak u n.roeitoj poslanici (štampauoj gotovo u svijem političkijem listovima hrvatskijem) počeU prijetiti, e će ona glavom „izreći svoj sud o kritiei" mojoj, to, da ue bi pomislila kako je se bojim, štampam evo to isto i latinicom, da pročitaju i oni koji ćirilice ne znaju. Uz to dodajem, do sada još nigdje ne štampan, i drugi dio, u kome se pretreeaju i pripovijetke iz Bosanske prošlosti, pa neka im ne kriva ш tamo ni amo. S. C.