СРЂ

— 44 -

monologe i dijaloge da iznosi onako, kako se u Bosni govori. A on to nije einio i s toga negovi Bosnaci i govore isto, kao oni sred Zagreba grada. Evo primjera: Lepušićev Bošnak Muho u jednoj sliei ovako govori: „Aga, da je umrla lagle (treba lakse) bi podnio, ali ona živi, drugi miluje nena krasna lica (treba neno krasno lice)." Na drugome mjestu jedan aga veli: „Mehmede, ti možeš ići otklen (u Bosni se kaže oklen) si i došao, ja te netrebam (treba ne trebas mi.)" Na str. 32. jedan govori ovo: „da su se u potoc (treba potjeru) dali svi janičari, baše i age, a mene onda ne stigoše..." I na str. 83 ,,No u sreu ćutih još neprestano, kao da mi je cija ruka zatakla ostricu noza (treba: kao cla me je neko nozem probo)" Na str. 18. govori djevojka: ,,oh Bože! Mogao si kukati do smrti da ne bude (treba da nije bilo) božje voje..." Ovakijeh pogrešaka i u drugoj knizi ima na svakomo listu. Ali su one ipak sitne prema drugijem, o kojijem ćemo docnije govoriti. Sitna je n. pr. i ona, gdje Hrišćanin Muslimana pozđrav]a sa Dobro dosao i gdje ovaj odgovara Bo(e te nasao i ako je u Bosni i Hercegovini još od turskoga vremena ostao obicaj, da Hrišćanin Muslimana a Musliman Hrišćanina pozdrav|a po turski. To je isto kao na 23. str. gdje Musliman Srbinu viče dobar dan i kao na str. 87. gdje kaže Musliman za svoga mrtvaca da je pokojni mjesto rahmetli. Na str. 94. Mushman Muslimana sasvijem nakazno po turski pozdravja: — Saba ajrola (mjesto sabah hair olsun ili kako Muslimani skraćeno govore sabahairosum ili sabahairla). Alarasozon (mjesto Alah raz'olsun ili skraćeno alarazosum) Smiješno je, da se u Bosni, — po Lepušiću, — i u običnom govoru, cak u stihovima govori: „Ni u zdravje caru ni veziru, već u zdravje moga pobratima" (str. 59.) „Blago raji u carevu zdravju" (str. 60). „Еј tako ti Alah sreću dao" (str. 61.) „А šta radiš, da od Boga nađeš" (str. 62).