СРЂ

— 46 -

Zar nam ne izgleda, kao da ovo slušamo sa pozorniee, gledajuci kakav zastarjeli, sreeparajuei kornad? Osim toga cudimo se, našto će ono jedini rođeni otac, kad će, sigurno, i Lcpušie znati, da se ne mogu im.ati dva rođena ocaL. Tako isto i jedna nevjerna vjereniea na str. 118. nioli se za s\ r oga lubaznika, koga paša ћоее u ropstvo da opremi: „— Cestiti paša!... Poslao si moga, vjerenika okovana teškim gvozđem put Carigrada na galije.... MHostL.. Milost.'.... Pusti mi ga na slobodu... Smilaj se nbogoj zeni, сагхка vzdanice! Dobri paša! Ivaznio si mi oca, zašto kazniš nevinu kćer negovuV... Sve što si nam uništio, spalio do crne zemle; danas ništa nomam, ništa do ovih gracli i srca u kome nosirn svoga Maniba i molini te, da se nemu snuluješ....** Ovakav je razgovor vrlo čudan za svakoga, koji zna, da jedna Muslimanka stidi se i pred svojijem srodnicima spomenuti ime svoga v/erenika, a kamo И da ide prod pašu i da ovako govori. Gospodin Lepušie može bit.i uvjeren, daje ovako kao što kažem, jer barem naše Muslimanke dobro poznajem. U djetiiistvu, sve do 13. svoje godine čamio sam više u muslimanskijem kućama nego li u našijem, pa ili moram poznavati, možda malo mane, nego li i oni oko Beharu, koji me u 16. broju o. g. pitaju: otkuda da znam šta se zbiva onamo, gdje i ne vidim".... Na str. 187. (Bosanke) evo kako govori prost Arnautin; „— Oh, ja ubilać svoga zetaT.... Ubifae sreće i lubavi svoje keeri!.... Ah ZlatijaL Gdje si?... Ubij svoga oca!... Osveti nevino prolivenu krv svoga vojna"... I opet velimo, da u Bosni niti se ovako govorilo, niti se govori. Napominemo i to, da u nas velika većina Muslimana govore zapadnijem, dok u Lepušića govorejidnijem narje6jetn,... (nastaviće se). B i 1 e š k e. Uredništvo „Dela" objelodanilo je u lijepom izdanu Sima Matavuja Beogradske priče: Ciganski ukop. — Uoci razvoda.