СРЂ

— 69 —

koji je od nekoliko vremena upravjao jednim odjelom vojnika u mjesnoj posadi. Upoznao je Amaliju; a elegantnim manirama i slatkom rijeei zanio je to mlaao i plemenito srce. Amalija sama nije znala eim ju je predobio. Je li vanskom Jepotom, je li visokijem umom, oštrinom duha ili nežnijem sreem. To ona nije znala, al' znala je da je svladana. Jedne večeri u obiižnoj šumici ona mu otkri svoju lubav, a Ivan je privine na grudi. Nene usne, poiuotvorene i uzvinute, otkrivahu dva niza bijelih zuba, koji su se sjali među rumenilom usnica, obliveni tihom mjesecinom. Naj milije joj je bilo u noćnoj tišini 'pod mjesečevim svijetlom s Ivanom lutati po osamjenoj pojani, gdje bi joj on tumacio i upoznavao je s |epotoin prirode. Ivan joj je zanosno govorio o nedoglednim čuvstvima i poeziji mladenačkoga srca. Cijenim, da nikakve grudi nijesu nikada bile prožete či šćom lubavi od Amalinijih. Ivana je lubila svijem žarom svoje duše, i smatrala jedinim blagom, jedinim vrelom. gdje se može napojiti nezina duša. Ali jadnica nije se dosjetila, da su gotovo neizvedive te nezine žeje. Ivan i ako ju je l,abio, negovi osjećaji nijesu bili tako uzvišeni kao u Amalije. Zanesen lubavnijem pobjedama svojijeh sudrugova, nastojao se je i on ogledati na tome po]u. Ali malo po malo Amalija ga je svojom nevinošdu osvojila, i negovo ju je srce zbila zavolelo. Šta je morao uraditi? Zaokružen nesavladivijem poteškoćama vojničke službe i aristokratske obiteli, nije mogao nikako privoliti na takovu ženidbenu svezu. Ivroz ovo je vrijeme negova regimenta dobila nalog premještaja — ta ga je nenadna odredba porazila. Oklijevao je to Amaliji saopćiti, čekao je dan ođlaska — ali se nije mogao svladati i jedne večeri, prigodom nihovog sastanka, priopći Amaliji ovu kobnu vijest. Amalija je imala svisnuti od boli, na oči joj navriješe vrele suze.