СРЂ

— 75 —

KNIŽEVNI PRE(tLED. Bosna i Hercegovina u hrvatskoj pripovijetci. — Svet. Ćorović. — 12) Osim navedenih u Lepušićevim pripovijetkama ima još pogrešaka. Pogreška je i to, što na str. 19 (Slike iz Bosne) veli: posjednu ga na melee dušeke. Ovdje je govoi' o gostu, koji je došao u jednu bosansku kuću. Ali makar koliko domaćini bili gostojubivi, ne će ga sjesti na dušeke, nego na šiltu ili sergadu. Dušeei se prostiru samo pred spavane i ne upotrebjavaju se ni za šta drugo nego za spavane. Na str. 44. nalazimo jednoga grobara sa imenom Kazimir, a ne ćemo se prevariti, ako ustvrdimo, da u eitavoj Bosni i Hercegovini nema starca sa tim imenom. Naši stari, dobri katolici niti su znali za Hrvate, ni za nihove Zvonimire, Strahimire, Kazimire, pa svojoj djeci nijesu ni taka imena nadijevali, nego stara, obicna, kao: Grgo, Zure, Mate i t. d. Pogreška je i ono na str. 118. gdje se Muslimanka djevojka kladi sa momkom, da će poći za hega, ako on skoči i prepliva nekakvu vodu. Ta je opklada i budalasta i nevjerovatna je. Muslimanka ne će nikada (ili bar dosad nije nikada) govoriti i šaliti se tako otvoreno sa momkom, koga dotle ni poznavala nije. Na str. 115. Bosanka Lepušić veli: „Huso isprosi djevojku, prstenuje ju i ugovori svadbu", a u naših se Muslimana prstenuje tek nakon svadbe. U ostalom to može i ne biti pogreška, jer, možda, ima mjesta, gdje se prstenuje i prije... Veća je pogreška ona na str. 117. gdje kaže: „Ра bilo nejako i maleno i ne pasalo se još ni pasom, zađjet će kuburu i nož za svitnak"... Koliko mi znamo, svitnak se zove i dombak i on se nalazi u vijencu od gaća oko pasa, te se nime vežu gaće, da ne spadnu. Dakle on ne služi za to, da se za hega zađijevaju nož i kubura, niti se mogu zadjenuti, barem kubura ne može a da ne žu|a. Isto tako ne vjerujemo da ima Muslimana, koji majku zovu nano i koji ženu zovu lubom. Doduše ima ih, koji pjevaju moja vjerna (ubo ali to je samo u pjesmi. U običnome