СРЂ

— 76 —

govoru zove je nezinim imenom, a pred drugima je zove stopanicom, zenom i đomaacom \ to al<o mora da je spomenc. jer je drukcije nerado spomine. No naj nevjerovatnije je u svemu ovome, kad Musliman Huso šaje kubure svojoj ženi Zlatiji (u pripovijetei Zlatija) da ga ona osveti, kao što je nevjerovatno, da ona zbija uskaco u vojsku i da joj caiga Kapie to odobrava. Musliman oštro pazi (a prije je pazio i više) da mu žena ne izađe bez ferege ni pređ koga, osim precl naj bližu svcjtu, a kamo li da jcj porucuje, da ide u vojsku i da ga ziva sveti. Pa sve kad bi joj muž tako i porucio, zar bi daiga (ujak) nezin dopustio joj da ide u vojsku, naročito kad je i on јапак, a junaku, osobito Krajišniku grdna bi sramota bila, kad bi se saznalo, da mu zene Krajinu brane. Naj poslije i sama Zlatija, kao Muslimanska žena i suviše je nežna za onake podvige, kakve joj je Lcpnšic na vrat natovario. Treba poznavati Muslimanke, pa se nc će niko prevariti, da ih ovako naopako i nakazno karakteriše. Upada u oci i ono na str. 158. (Bosanke) gdje Lepušić veli za Omer-pašu, da je iz Mostara krenuo preko Nevesina u Lijevno, a odatle pod Jajce. Nama nije poznato, da se iz Mostara može i preko Nevesina u Lijevno. a bili bi blagodarni g. Lepušiću, kad bi nam otkrio taj put. Naj poslije da progovorimo još o nekim, kmpnijim pogreškama Lepušićevim, u pogledu karakterisana pojedinih Bošnaka. Sve nam izgleda, da on drži Bošhake za nekakve ]ude, koji su mimo ostale gotovo u svemu. On drži, da se u Bosni može dogoditi i ono, što se nigdje u svijetu ne bi moglo dogođiti. U pripovijetci Hacji Ostoja glavi mu junak čini taka čuda i pokore, što ih nikakav drugi covjek ne bi bio u stanu uciniti. On robi, pali, ko|e, ubija, pjačka kao naj gori razbojnik, pa ipak mu pisac simpatiše, misleći, da su ga i Bomaci clrzali za velika junaka. U drugoj priči, Pobratimi, doveo je Lepušić Arnautina u Bosnu, pa priča o hemu kao o Bošnaku. Ono, što se u toj pripovijetci dešava, tako je čudnovato, da bi boje pristalo, kad bi se prenijelo u arapsku zemju, odakle su priče iz ,.Hi|adu i jedne noći". Sam Arnautin i negov pobratim i ne izgledaju drukčije, nego kao kakvi Aladini i nima podobni... U pripovijetci Mehmed Omerović jedno momče polazi u krađu. U