СРЂ

— 81 -

blije, iz povjesti i iz indijske mitologije. Nazor je također i lirik, no više je poznat kao epik. Viclrić je epski pjesnik u rninijaturi, koji premda obrađuje iste motive kao i Nazor, nema s nim ništa zajedničko. Pjesnik je epsko-lirske naravi T. Alaupović. Dionici borbe između „starih" i „mladih" bili su uz prije spomenutog Nazora i Vidrića, još: Xeres de la Maraja (M. Begović), eije su zvonke pjesme spjevane u naj čišćem jeziku, zatim Miliovil Nikolić, Matija Lisicar, Vejlto Tomić i Viktor Badalić. Ta borba nije bila bezuspješna. Sada nam pjesnici donose iskrene osjećaje svoje duše, a ne deklamacije i tzv. patriotske tirade. Ovdje je vrijedno, da se malo zaustavimo. Imaju li pravo oni, koji a priori osugjuju patriotsku poeziju? Imaju i nemaju. Mnog'i patriotskim usklicima pokrivaju sterilnost svoje misli. Patriotsko pjevane ima skoro uvijek siže, koji svojom monotonijom dodije. Smiješno je današ pjevati o krvi na bojištu, o niaču i slično, jer je to neiskreno, a iskrenost je prvi uvjet prave poezije. Va]a biti ako ne genij, barem snažan talenatza prokrčiti nove pute i omiliti u tom već do sad na sto načina obradenom predmetu. B. Proza.' Naj stariji je po kniževnoru radu od hrv. romansijcra Evgenij Kumičić. Ostaviv se naturahzma, koji je i uveo u hrv. kniževnost, lati se obradivana povjesti u romanu. Uznese sva rodojubna srca s više djela, navlastito „Urotom", te kad se nhslilo da je za uvijek zašutio, poda narodu —. uprav ove godine — „Kralicu Lepu." Negovi su romani tako sastavjeni, da nit je u nima povjost iskrivjena, nit radi povjesti trpi umjetnička strana. Taj neumorni radnik za dugo još ne će sustati. U negovoj su glavi zasnovana još druga slična djela, koja ćemo s vremenom dobiti. Ksaver Sandor Đalski je salonski umjetnik i učenik velikoga majstora Turgeneva. Kao što je Kumičić bio uzeo naturalizam, Đalski je uveo ruski realizam, koji je dosta doprinio razvitku hrv.. novelistike. U istinu Đalski piše malo lošijem jezikom, ali umjetničkim stilom i finom psiliologijom nadvisuje