СРЂ

— 80 —

2. Poezija. Na Balkanu se rodilo četvero velikih pesimiste. U Bugara Vazov, u Srba Vojislav Iiijć, u Slovenaca Aškre, a cetvrti Kraiu'ević , prvi savremeni lirvatski lirik. Krančević jedino u radu nahodi mir, sa svijem .dmgijetn on je nezadovolan. Đespotski erkveni sjaj, ludska liimba i zloba, nesuglasje pjesničkfh s'ana i krute realnosti davaju mu dosta niatcrjjala za pjesnie. Negov sarkazam i nerijetka ironija dozivju nam na paniet Heinea. Kraucevicu ne može nijedan od Jirv. pjesnika da stoji o boku. Varaju se neki kad uza h staviaju Tresiea. Tresić je važna pojava, koji natkrijuje sve ostale pjesnike, aii koji ipak zaostaje za Kraheevićem. Nema one usta jenosti, onog mira, kojjm se Krančević ističe. Tresić često ne zna svladati sama sebe. Mnoga je hegova pjesma prenatrpaua. Nerijetko nalazimo u hega neumjesnih prispodoba, nepjesničkili izraza, pogriješen ritam i loš jezik. Tresić se malo drži poznatog „labor limae". Pogreška je hegova što smatra svaki svoj redak vrijednim tiska. Kađ bismo litjeii imat zbirku (izdao dosad tri!) hegovih pjesama, da se nom umjetnički nasladimo, ti-ebalo bi ih marjivo birati, mnogu skratit a štošta promijenit, te većinu uvrstit iz zadnih godina. (Tresiću kao prozaisti fali umjerenost. Ta neumjerenost često pretvori neke ' negove stvari — osobito p-utopise — u avtobiografiju. Prigovorit mu je što rabi bez potrebe silu barbarizama. Kao kritiČara * ga mnogo puta vodi strast i ,,ego". Negova zadha drama ,,Finis reipublicae" dokazuje što Tresić može stvorit, ako više vremena posveti pisanu i ako popravja i giadi). No promatrajuć ogromni Tresićev rad ukupno, moramo mu se zbija divit. Uok nnhi drugi dolaze rafinirani i uglađeni, Tresić nam se prikazuje u svojoj iskrenoj nagosti, sličan neprokrčenoj šumi, punoj svježosti i zelenila. Tresić je zaslužan također i za to, što je uveo u hrr. poeziju mnoge dosle neupotrebjavane klasične metre. N'o prije nego je djelo priveo kraju, okanio se klasičnih gusala. Jedini je čisto epski pjesnik u Hrvata VI. Nazor. On je opjevao što je Nodilo istražio. Velika je negova zasluga, što naru je u pjesmi prikazao bogove naših praslavenskih poganskili otaca. No ne vrti se Nazorov rad samo oko toga. Taj naj plodniji lirv. pjesnik odabire gradivo za svoje pjesme: iz bi-