СРЂ

104 -

siromaštvo posjecivao znamenitije svjetske izložbe, a po galerijama i po muzejima л г elikih prijestoniea proučavao je djela slavnih majstora raznih vremena i naroda. Prigodom zagrcbačke izložbe, držao je u izložbenom pavijonu dne 2. ve]ače 1899. konferencu. Tresić bi dobro učinio, kad bi svoje razne studije o Theatre Francaise, o negovoj predstavi Antigone, o Sullv Prudhomme, te već gori spomenute krltike, skupio u jednu knigu. 0 Tresiću kao filosofn, ovdje nema govora. Ali znajući, da je filosofija negova snaga, barem ću napomenuti naslove hegovih filosofskih spisa: Kritićni ispit Leibnicova determinizma, O spoju duše i tijela, 0 omazdi dobra i zla, u kojima se nikad ne udajuje od prave kršćanske misli. Vrijedno je progovorit o Tresieu kao prevođiocu. Preveo je nekoliko pjevana iz Вап1еол т е Božanstvene Komedijc, odlomak iz Osijana, uz obećane da će ga prevest svega (zašto nije"?), odlomak iz Camoensovili Lusiada, D' Annunzijevu kanconu „In morte di Griuseppe Verdi", koja je naj bo]i negov pi'ijevod, te nekoiiko Carduccijevijeli oda, koje nijesu prevedene, kako bi se moglo od Tresića zahtijevat. Neki zanosni Tresićev obožavatel proglasio ga je ravnim avktoru „Himne Sotoni". To je pretjerano. Carducei je svietski genij i umjetnik, a Tresić samo velik talenat. Od 1897. za tri pune godine Tresić je izdavao u Spletu pa u Zagrebu političko-kniževnu smoti'u „Novi Vijek". Oko hega je bio okupio dobar dio najbojih pisaca, naravno — političkih sumišjenika. U toj je smotri izdavao uz ost.alo i „Rane otačbine" — politički spis -- koji ne bi ovdje smio spominati, da ne završava studijom o ondašnoj hrv. literaturi. Ali i u hoj prevlađuje personalni subjektivni ton i politička strast, više nego igdje. Tresić je jedini u Hrvata bio stvorio kniževnu školu, koja je bila bez uspjeha, buduć da su sve bili negovi prosti imitatori. Tresić je bio uvijek predmetom raspravjana u svome narodu, a bratske pažnc kod mnogih Slavena, Tresić je imao i ima sveudil neprijateja i obožavateja. Jedni su ga — pačc i brošurama htjeli uništit, a drugi ga hoće prvim u svemu. Sredni je put najboji. Tresić kao lirik zaostaje za Krančevićem,