СРЂ

као pripovjeđač је slab, ali je na putu da postane prvi hrv. kritičar, dramatičar i putopisac. Da Tresić ne gleda u svakoj stvari isticat svoju erudiciju, bio bi sve drukciji. Ali su Tresićeve mahne takove, da se dadu sasvim lako ispravit, naime — brisahem osobito, u pjesmama i kritikama. Bi li bio Tresić boji, dajebogat, da nije dužan pisat za uzdržavane? Ko zna. Tresić ne pripada nikakovoj školi. On je universalan. Zašto — poslužiću se negovim vlastitim riječima — da se pjesnik ograniči na jednu granu, mjesto da leti čarnim prostorom bez kraja, unakrst po carstvu duha i prirode"? Zašto da ne ubire evijet Jepote gdjegod ga nađe? Poezija se nahodi: u duši, u misli, u čuvstvu, u prirodi, svuđa gdje ima pojava vanskih ili nutrnih. Pjesnik koji sebi odredi jednostranu stazu, te se podvrgne određenoj školi, reže sam sebi krila. !'risi]en je, da bude siromašan u idejama, u slikama i čustvima, Ukočit će se i zakržlavit. Postat će dosadan, gudit će — štono riječ uvijek isto. On mora da buđe universalan u obliku, u fantaziji kao priroda, kao svemir, a u idejama dubok kao duli ludski. Takvi su bili svi veliki pjesnici; za to u nihovim djelima nalazimo elemenata svih struja. Za to se i Tresić u svemu ogledao, dokazav ujedno, da zbija shvata svoje zvane. 4. velače 1903. Xenil Em'Arigra. *

AFORIZMI.

Naviknuti smo, da se }udi rugaju onome što ne razumiju, i da mrmoše ispred dobroga i lijepoga, koje im često teško pada. Goethe. Kad ideš u društvo žena, ne zaboravi bič. Niče.