СРЂ

— 204 -

isto doba pažna zapađnaka obraćena na savremene događaje života za granicama — na političku i socijalnu borbu, koja se odigravala u Francuskoj — a interes slavjanofila kretao se u sveri pitana narodnoga i kulturnoga preporoda, koji se već dovršivao kod zapadnih, a djelomice i južnih Slavena. Poznato je, da je ovaj preporođaj nastojao, da sebe sarna historijski osigura i teoretski obrazloži; a stanovište, s koga su praoci slavenskog preporoda to učinili, nije se nikako moglo podudariti s onira, s koga su drugi u isto doba propovijedali političku i socijalnu reformu. Nije to bila ideja „prirodnoga prava" s nenim pokretom unaprijed, pa ma se pri tom moralo uništiti sve, što je stvoreno historijom, naprotiv to je bila ideja „historijskoga prava", ideja u osnovi svojoj konservativna, najviše cijeneći i uvažavajući historijske uvjete života. Svaki misaoni pokret, proizlazio on iz rna kako plemenitih pobuda, uvijek je spojen s idealizacijom budućnosti; to je tako biLo i kod praotaca slavenskoga preporoda, ali još oštrija bila je u nihovim nazorima idealizacija prošlosti, u čemu se zrcali utjecaj nemačkoga romantizma. Veli li Gercen, da je ruske zapadnake ođgojila francuska guvernanta, s istim pravom mogao je reći, da je slavjanofilima bila bon (bonne) — Nemica, pošto su čitavu svoju filosofiju crpli iz Nemačke t. j. direktno od Šelinga ili indirektno od nemačkih romantičara, koji su na slavenske preporoditeje uplivali. Postaviv proti francuskome utjecaju na zapadnake nemački upliv na slavjanofile, ne mislimo tim ovdje postaviti nasuprot i dva narodna različita duha. Izabiramo samo dva nazora na svijet, koji jednako mogu egzistovati kod raznih naroda u raznim vremenima tj. na različitim stupnima kulturnoga i socijalnog razvića, i u jedno te isto vrijeme u jednoga te istog naroda u različitim filosofskim i političkim taborima. 1 u Francuskoj bili su kniževnici po svojim sveopćim težnama slični nemačkim romantičarima i ruskim slavjanofilima, kao što su se i u Nemačkoj konačno razvile i raširile ideje analogne principima francuskoga političkog i socijalnog mišl,ena s nihovim refleksijama u ruskom zapadnaštvu. Mislim, da nije potrebno ni obrazovanim Srbima mnogo u svojoj pameti tražiti dvije slične struje u historiji srpskoga mišjena