СРЂ

— 220 —

ne obogati druge; s toga što mi više volimo poroke koji nam služe i koji nas zabavjaju, no vrline koje nas ponižavaju žalosteći nas; s toga što su puni oproštaja za svoje grijehove, među kojima ima i onih koje i mi imamo; s toga što oni neprestano poveć&vaju naše poštovahe preziranem kojim ih mi gledamo; s toga što doprinose da se mi ugodno osjećamo; s toga što nas tješe u našim vrlinama zanim]ivim prikazivanem poroka; s toga što nam pričaju ono o cemu mi ne smijemo ni da govorimo ni da ga radimo; s toga što smo uvijek malo poroćni; s toga što su razvratnici obično lubazniji od ostalih, što su duhovitiji, boJ.e poznaju iude i judska srca: žene ih vole, jer su razvratnice. Ja nijesam sasvim siguran da se ženama iskreno ne dopadaju oni zbog kojih one crvene. Možda nema nijedne poštene žene koja nije imala bar nekoliko trenutaka u kojima joj ne bi bilo krivo da je kogod nasrnuo na nu, narocito poslije umivana, češjana i oblacena. Sta joj je tada trebalo? Jedan razvratnik. Riječju, razvratnik zauzima mjesto razvrata koje čovjek sebi zabranuje; a poslije oni su tako opšti, da kad bi ih trebalo prognati iz društva, devetnaest dvađesetina ]udi i žena bili bi prinuđeni sami živjeti. Primaju ili, jer ne mogu naći zatvorena vrata. Covjek je, bio je, a možda će i biti jednog dana razvratnik. Bilo to ili ne, čovjek je bio u iskušehu da to bude. U svakom slucaju, ženi je veoma ugodno znati, ako se riješi, da ima kakav pripremjen čovjek koji će joj čuvati taštinu, koji će primiti na sebe da učini sve prve korake. Cak je i nasije mala stvar, kad se isto želi za izvinu. Gotovo su svi razvratnici galantni, bezočni i tako da(e. Nadam se, vi odobravate moja mišjena radi nihove saglasnosti s Uranijinim mišjenima; ovo je za mene mahe laskavo no za Uraniju, čiji način mišlena ne potrebuje kod vas moga autoriteta.

Bješe đošla iz Poburga jedna udovica da traži večeru od moje žene. Večeravajući rekoh toj udovici: — Šta radite s vašim udovanem?