СРЂ

— 281 —

Е1 sindaco risponđe: a ghi rason." „Ne, ne; dopustite mi...." ..Ali, oprostite, cujte!" Dr. Grigiolo, bijesneć u sebi, popusti i slušaše strpjivo drugu kiticu, koja je ovako dovršivala: E el sindaco: anca vu gavi rason. „Dobro, dobro, ali dopustite...." „Ali prostite, jer ne znate. Sad dolazi naj]epše." Don Bortolo, ugrijan od nekoliko čašica, (sam ih tako nazivaše) nastavi deklamovati anonimnu satiru, naime opis prepirke između općinskih vijećnika i suca, koji je svakome davao pravo: Е1 sindaco tasea col collo storto e po in fin l'a concluso: a no ghi torto. „Divno, krasuo," razgnevi se dr. Grigiolo, „ali dragi kapelane, ne cini mi se ipak potrebito, da za to razbijate uši bližnemu svomu. Razumije se, da je tamo toliko gospođa, a kontesa vas moli...." „Ženske?" odgovori don Bortolo. „Како da i ženske ne umiju činit buku — ženskel?" „Muk, muk; budite dakle mirni, kapelane" stadoše mu govoriti kolege. „Preporučam se i zbog konte Laa, koji je malo slab." Dr. Grigiolo pogleda najstarijeg svećenika, nadžupnika, ozbihnm i nujnim licem. „Doitite amo", viknu mu nepopravjivi don Bortolo; „dođite amo; mjesto da se tamo natežete sa ženskim, popijte ovdje čašicu s nama.... Pa što mi govorite o konte Lau? Ne razumijete li, da je negova soba na drugoj strani? Ne znate, da konte Lao stoji boje od mene i od Vas? Ne znate, da je lud?" „Učinite, da umukne don Bortolo", vikao je senator iz dvorane na vas glas. „Oho, jeste li razumjeli", šapnu dr. Grigiolo, izbu]enim očima, „Etria, bogme. Tako mi, kadar je doći doli sa štapom od bijarda." Komični strah mladićev pobudi tako glasno i neobuzdano veseje, da dr. Grigiolo uteče, uhvativ se rukama za kose, dok