СРЂ

— 233 —

volio društvo gospođa nego svoju izbornu misiju. Zatim se kontesa obrati svojem društvu: „Okladila bi se, da ovo vrijeme ne će učinit ništa...." I odmah će za iiom smijerni glasovi: „I ja bih rekla, konteso — Izgleda, da ne, konteso — Ništa, upravo ništa, konteso." U isto vrijeme trijesak groma napuni dvoranu. Sva stakla zazvečiše. ,,Oj!" poviče seniitor, baciv štap na bijarad. „Isus i Marija!" zavapi kontesa. „Prozore, prozore ozgor!" I trknu do zvonea. Jedna gospođica, što dosle ne bješe ni usta otvorila, stade da jeca. „Која tmica, koji pakao", vikaše dr. Grigiolo. „Dođite na ovu stranu, konteso, ako želite vidjet." Udar vjetra provali kroz vrata, kroz koja se išlo u ložu. Podigne u vis zastore i zviždajuć raznese novine i hartije sa četiri ormarića, koji su bili okolo bilarda. Dok se Perlotti žurio, da zatvori vrata, nadžupnik izleti na dvor. „Sto ste lud?" vikne ovaj za nim, ispruživ glavu između krila ulaza. „Tražiće me, da blagoslovim vrijeme", odvrati nadžupnik. Rukama je držao klobuk, a vjetar mu je raznosio skute od hajine. Iznad sivih Rumanskih vrhunaca prijetila je oluja bijednim kućicama, rasijanim po tamnom podanku gore, i livadama ispred dvorca Carre, prostranim i nedavno pokošenim, pozlaćenim čudnim svijetlom. Kontesa Tarkvinija, Perlotti, barun di Santa Giulia, ■ gospogje, Grigiolo s prijatehma, svi bijahu sakupjeni u buršatiji prozora, okrenuta prama podnevu. „Grubo vrijeme", rece dr. Picuti, mjesni notar. ,,Sv. Ivan i sv. Petar prodavaju grad na veliko", primjeti drugi. Ivonte Perlotti izrazi svoj strah, e ne će onaj siromašni nadžupnik na vrijeme stignuti do kuće. „Мепе zabrinuje žito", uzdahne debeli gospar Keko Zirisela, koji je imao najjepši posjed u dolini, a nije hodio na misu. „Нш, žito", prihvati barun. „А grožđe, grožđe", šapnu gospođa Zirisela. Popovi se nijesu bili makli iz svoje sobe, galamili su više