СРЂ

— 201 —

IZ HISTORIJE RUSKIH DRUŠTVEHIH STRUJfl U XIX. VIJEKU.*)

Novovjeka svjecka ccntralizacija približila je istok i zapad. To približene clovelo je do mnogih trzavica u životu pojedinih naroda; život nihov različan od života zapada робео se mijenati, puls života brže biti. Tehnički napredak, kapitalističko uređene društva, mnoge nove strane života pojaviše se pred oeima istocnog čovjeka. Duše nihove, osjećajući polagano prodirahe novih načina života, bile su prisijene, da svoju reknu na usta prvih mislilaca. Besvijesno primane svega bilo bi znakom duševne slabosti i mrtvila, a nena aktivnost u odredivahu stanovišta, koje treba zauzeti prema zapadu, znakom duševne bujnosti. Pitane o tom stanovištu prema društvenom uređenu zapada, prema gospodarskom kapitalističkom društvu moralo je biti predmetom velikih misaonih smjerova; vajalo je riješiti pitane: moraju li istocni narodi Evrope proći sve stadije razvića, koje je preživio zapad, ili se mogu crni stupnevi preskočiti i odmah do sjajne budućnosti doći. To se pitane riješavalo na глуауг načine. 1 mislimo, da je od veoma velike važnosti upoznati se u tom pogledu s ruskim društvenim životom, kada znamo, da je jedno kolo srpske omladine, riješavajući ovo pitane (Svetozar Marković i drugovi) sa srpske strane, bilo odgojeno ruskim idejama.

Naznacićemo u kratkim potezima, u čemu se najviše razlikuju slavjanofili i zapadnaci u Rusiji. Zapadnaci su bili štovateli zapadno-evropske civilizacije, koja je pocela djelovati na Rusiju uvadanem reforama za vlade

*) Sadržaj ovoga clanka bio je predmet predavana prof. N. Karjejeva (u Pragu), otpuštenog radi sv«je-slobodoumnosti sa petrogradskog sveučihšta za vrijeme dačkili n^JHjra.

(Slavjanofllstvo i zapadnaštvo: nacionalizam i novo-marksizam).

I.

У

>■