СРЂ

— 202 -

Petra Velikog; Čađajev, jedan najrađikalniji zastupnik ovoga smjera, skoro je žalio, što su Rusi primili hrišćansku religiju iz Vizanta, a ne baš iz Rima. Naprotiv su slavjanofili u tom primanu lirišćanstva baš iz Vizanta a ne iz Rima, viđjeli prednost Rusije, a reformama Petra Velikog držahu, da su se udajili od pravilnoga toka historijskog razvitka. I jedni i drugi bili su vatreno odani interesima ruskoga naroda, ali su ili različito shvatali, i odatle nihovi beskonačni sporovi o tom, kojim putem mora Rusija da ide, da li po onom, na koji ju je naveo Petar Veliki, ili po onom, koji je uslijed Petrovih reforama napustila. ,,Mi smo — pisao je zapadnak Gercen prilikom smrti Konstantina Aksakova — mi smo jubili jedno , ali nejednako. U nas i kod nih (t. j. u zapadnaka i slavjanofila) zakotvio se još od mladih godina neki silni, nesvijesni, fiziološki, strastveni osjećaj, koji su oni smatrali uspomenom, a mi proročanstvom, osjeeaj bezgranićne, eijelim bićem ovladale lubavi prema ruskomu narodu, prema ruskome biću, prema ruskome mišlenu. A mi smo, kao Jovan ili kao dvoglavi orao, gledali na razne strane, dok je jedno srce bilo! Oni su svu Jubav, svu nežnost prenijeli na ugnećenu majku. U nas je ova sveza oslabila, Mi smo pod vodstvom francuske guvernante kasno poznali, da ona nije naša majka, nego izgnana se\akina, a i to tek po sličnosti crta. Veoma smo je zavojeli, ali nen život bijaše odveć tijesan, uzak; znali smo, da nema svijetlih uspomena, da se pod nenim srcem kreće zarodak — naš mali brat, kome ćemo mi bez odmjene ustupiti prvorođenstvo". Ovim slovima znamenitoga ruskoga kniževnika izvrsno je iznesena jedna teme]na crta razlike između slavjanofila i zapadnaka, sadržana pak ne toliko u protivnosti dviju historijskih kultura, kao u protivnosti dvaju razlicitih raspoložena iii još bo}e rečeno — dviju raznih vjera. Slavjanofile oživjavala je ideja, da je već u prošlosti ruskome narodu dano sve, što ima biti osnovom i temejem svega hegovog duševnoga bića, dok su zapadnaci polagali sve svoje nade u budaćnost, koja ima da donese sve ono, što narodu treba, da bi mogao egzistovati tako, kako je Juckoga stvora dostojno. To je ta ista protiva, koju opažamo u davnovijeku medu vjerom cijeloga poganskoga svi-