СРЂ

— 407 —

ođgovori, da je on sam bio izjavio, da će se zadovohti i jednom samom riječi od strica, jer da ona vrijedi više od zlata i od svakog pisma. Rece mu da dade zapregnuti kone, te se vrati gdje je zvahu majka i Perlottijevi. Poslije prskavaea pusliše u vis balun s umjelnim vatrama, koje vrcahu i zviždahu sa svake strane. „Živio Grigiolo!" poviče Perlotti. Barun, mješte da dade upregnuti kone, pođe do konte Laa. Srete ga na stepenicama gdje silazi s pismom u ruci i rece mu, da je dolazio oprostiti se i zahvaliti mu. ,,Ne treba", prekide ga konte. „Žao mi je", nadođa di Santa Giulia, „da me je ova isplata prisilila, da Vam dodijevam...." „Što? Kakva isplata?" Lao se namrgodi kao čovjek te sabire misli, da se sjeti. „Eh", planu odmah barun. „Jelena Yam je zanago kazala razlog, zbog kojega mi trebovahu " Dovrši rečenicu nekim izrazitim hripanem. Konte umuče, upre malo oči u n, pak se trže i odgovori: „Znam, dobro je." Side, ostavivši baruna ne mnogo zadovolna. „Како zbore danas svi ovi razbojnici!" promrmja barun u sebi i ode da dade upregnuti kola. Konte Lao, u zakopčanu kaputu, s podignutim ovratnikom, stiže u vrtu onaj skup, u kojemu mu bijaše sinovica, pred južnim ulazom od dvorane. Dva minuta poslije, dotrči dr. Grigiolo, vas rastrojen i s urom u ruci. „Za Jubav božju, baroneso Jeleno, tek je devet, a Vi već dajete upregnuti kone! Za jubav božju, baroneso! Sad dolazi najjepše." „Krenimo se, krenimo", reče barun došavši mu iza leđa. ,,Naj|epše je ne izgubiti vlak. Ja treba da se sutra u večer nadem u Rimu." „Deset minuta, samo deset minuta!" reče Grigiolo, odlazeći trkom. „Pet!" vikne za him barun. Zapališe jedan prskavac, a odmah za tim zasjaše se bengali amo tamo po uvali, na zvoniku Vilaskure i među gajevima