СРЂ

— 475 —

је pisao. А ona, đajbuđi onda, trpjela je, plakala je i molila. Bilo je ufana. Ali ipak, izdati čovjeka kakavjebio negov otae. Kada bi se dvije oprijecne mdukeije sukobile u nemu, Oortis bi se zaustavio na mjestu, govorio bi glasno, u noć. Za tim, iskalivši se malo, motraše sitne svjećice Luganske; mrku i nijemu tugu brda, koja se crnaliu na nebu, a više pri dnu, tajnu jezera, kojega se ne mogaše vidjeti početak ni svršetak. Sjećaše se jednog Lugana, u podne, puna sunca između brežu]_aka i blistave vode; ne bijaše taj. Cinaše mu se nov i onaj dolomitski vrhunac na dnu istoka, ona prijetna napeta put neba; prvi ga put ne bijaše vidio. Prije nego će u svratište, ode, uzduž jezera, u grad. Sve bijaše pusto. Parobrodi usidreni, mučahu prema tamnim kuc'ama. Samo neki stranci pušaliu i razgovarahu se na zaravanku Hotel Vashington-a, gdje je Cortis stanovao sa svojim ocem u septembru 1868. Zaustavi se na mostu, gdje parobrodi iskrcavaju, da gleda sivo, neponhčno jezero i visoki sablazni Sv. Salvator. Bijaše ondje sišao trinaest godina prije, sa toliko vesele če|adi, jednog dana, žarka sunca i velika vjetra. Odjuri, uđe izmoren, kako je želio, u Panoramu. Te noći, tijekom kratkih časova u kojima je mogao spavati, snijevalo mu se, da mu Jelena dovodi majku za ruku i da mu govori: »utješi je«. Negova majka bijaše malena, plava, imađaše modre oči i ne govoraše; samo plakaše. Diže se prije šest i side u vrtić hotelov, gdje je neki starac polijevao cvijeće. Nebo bijaše čisto, na jezer.u i na obližnim gorama titraše koso svijetlo i dugojaste jutarne sjene; u dahni istoka, dolomitski vrhunac, okružen modrikastim parama, ne činaše se više da prijeti. Oortis se propita kod siaroga vrtlara o gospođama, koje od tri ili četiri mjeseca stanovahu u zaseoku kod Pacala. Ne poznavaše ih; poznavao je jednu gospodu, koja se zabavlala slikanem a zanago je stanovala na onoj strani. Bila je došla više puta na ručak kod Panorame; sada ne dolažaše više, jer gospodar, komu je platila samo prviii dana, ne litijaše je. Više od ovoga Cortis ne mogne obaznati. Bijaše mu nemoguće čekati tu i uputi se brdskim putem, ođlučen da, prije osam ura, sabere drugih vijesti. Srete sejake koji su silazili u grad s povrćem i voćem, upita ih; niko mu ne znadijaše ništa odgovoriti. Bijaše gotovo došao do crvene