СРЂ
— 488 -
priređuje svojoj Florenciji, u kojima bi se ona znala uvijek istaknuti svojom Jepotom. Grofica se posmjeliivala nekijem smiješkom, koji nijo odavao potpuno unutrne zadovo|stvo nezinoga srca — i ja sam je shvatio. Ustavši sa stolice s namjerom da se sa grofom i groficom oprostim, jedna sluškina javi grofu posjet mladoga časnika, markiza Restoni. To je bio vrlo elegantan mlađić u najbolem naponu svoga života, živahne ćudi i aristokratskijeh načina. Cuvši grofica negovo ime problijedi, a nakon malo pocrveni u licu. Niko toga ne bi bio opazio, ali ja Jadna ženo, nesretna Florencijo! — rekoli sam sobom silazeći niz stepenice. Evo, kako sam spoznao tajnu groficina srca. Grofica je jubila Emila, a za nesreeu on joj je Jubav odvraćao. Slućaj je doveo onoga mlađoga casnika u nihovu kuću. Emil i Florencija bili su u onim godinama, kada strast najsnažnije djeluje na mladenacko neiskusno srce, pa ni sama krepost ne može je svladati. Oni bi više puta problijedili na pomisao, da će možda prevariti sijeda starca i od svakog štovana covjeka; duje vremena živjeli su, bojeći se jedan drugome otkriti svoju jubav; nijesu se usudili niti u lice pogledati jedan drugoga, jer predviđaliu nesreću, koja će ih skoro zađesiti. U kratko, markiz je postao ozbfian i žalosan; grofica zamišlena i melanhonicna. Niti jedan pogled, niti jedna rijeć nije poremetila ovaj tajanstveni unutrni mir, u kome su se gubila ona dva nesretna bića. Nihova je lubav bila cista; markiz se nastojao ipak svladati, a grofica predati vo]i božjoj. Ali je išćezlo nekadašne veseje iz srca lijepe žene; nije više pjevala, cvijeće za liu nije mirisalo, pa ni u snu nije imala mira. Cesto bi podigla svoju molbu Bogu, da je takova stana oslobodi. Emil je bio čovjek plemenita srca i poštena znacaja; ]ubio je Florenciju, jer ]uba\ r o nama ne ovisi, niti o našoj vo[i; iubio ju je, a da se nije ni sjetio, kamo ga može dovesti takova lubav. Nastojao se svladati i dragovojno je trpio unutrnu borbu; lubio ju je najcišćom i najplemenitijom Jubavi, što grofici nije izbjeglo. Bojao se otkriti svoju iubav, jer ju je smatrao zločinom prama starome grofu, koga je iskreno poštovao. Sasvim tim, oni bi se svaki dan sastajali, pa i sami; a sile nesretne grofice trošile su se u neprestanoj borbi između