СРЂ

— 648 —

AODERNft ИЕЈЧАСКЛ LIRIKft. - Đ. I. N. (nastavak) 6. Julije Hart. Među najstarije u mladoj generaciji lirieara ubraja se Julije Hart, koji je pored svoga brata Hajnriha Harta i M. G. Konrada najoduševjeniji pobornik „der Moderne", — da upotrebim rijec, što ju je Herman Bar skovao. Julije Hart nije do duše po prirodi svojoj originalan liricar, kao što je Holc i Lilienkron, ali je on ipak vrlo važan pjesnički talenat. U negovim mnogobrojnim pjesmama susrece nas na mnogo mjesta pravo „lirsko biserje". Delikatni kritičar i poznavalac literature: .lulije Hart, pokazuje u svojim pjosničkim radovima, kako je dobro upućen, ne samo u najstarije lirske nemačke tvorevine, nego i u liriku stranih kniževnosti, a mnogi nas zvucJ negove pjesnigke lire sjećaju na bajnu liriku divnog orijenta . . . Ono što je najuzvišenije u lirici vidi Julije Hart kao i svi moderni pjesnici u osebini, otuda i potječe negova očita težna, da mu izraz bude prožet individualnošću, — da stvori originalan lirski stil; ali sve nastojane oko osobine u pojeziji, a osobito u lirici, ne može ni pod kakov način nadomjestiti prvotnu nadarenost. Istina je doduše, da ne može geniju ništa škoditi, kad se trudi, da se čemu nauči od starijih majstora, ali se ipak prirođena darovitost ne može nađomjestiti ni najvećom marlivošću ni odgojem ukusa. To se pokazuje jasno na pjesmama Julija Harta. Hart je išao u školu kod svih majstora istoka i zapada; svuda je on poput radine pčele usisavao hranu za svoju pojeziju, pa ipak ne vidimo na noj pečata najvećeg savršenstva pjesničke osebine. Lirika se ovog ozbilnog i radinog pjesnika u nmogo koje čemu odlikuje: metrika negova svjedoči o mai'jivosti i zrelosti u pjesničkom radu; jezik mu je lijep, a često puta i divno zvuči, — zgodan za plastično prikazivane. Ali je na žalost u topionici zaostalo taloga, koji bez okolišena odaje, iz kakovili su elemenata šipke u Hartovoj pojeziji, koje se onome, kome je pjesnikova ličnost nepoznata zlatnim pričinaju, i svojim ga sjajem neodojivo pri-