СРЂ

(5)

V.

Prije velike trešne bilo je u Gružu mnogo crkava i crkvica, koje su većim dijelom bile podignute još od st-arijeh Zahumjana, dalcle mnogo i mnogo prije, nego je latinština istisnula staroslavensku službu iz ovijeh krajeva. Ali, što trešna i požar nijesu mogli posve da unište, to uradi docnije judska opaka ruka, samo da tako posve zaroni u more zaboravi naše srpsko porijetlo, te da mu za vazda satre trag. Ipak su se neki spomeniei po sreći sačuvali do našijeh vremena, te nam očito svjedoče, kako se bez dvojbe stanovništvo Zaliumja služilo ćirilovicom i narodnom liturgijom. Ti su spomenici gomile (gromile, mogile), gradine, štečci (starosrpski grobovi), natpisi i raznovrsni u kamenu rezani ukrasi.') No osim tijeh ima još i pismenijeh dokaza, koji potvrđuju naše mnijene. Tu bi išle sve povele, koje su se sačuvale i do nas doprle, pak testamenti i druga privatna pisma i listine, kao što i ona starinska kronika, ćirilovicom napisana, koju spomine Dolci (Slade) i Appendini I. 74. Mi ćemo ipak izostaviti sve te dokaze, a iznijećemo ovdje samo neke. Italijanac Giovanni de Ravenna, oko 1394. god. spominući ondašne naše prilike, veli, da i sami svećenici ne znajn čitati do nesto malo u materinu jezileu, te, uz pogriješke i barbarizme, zapine im čitaue u.samim uihovim erkvenim kuigama. 2 ) Iz ovijeh se oštrijeh riječi jasno razabire, đa su crkve po Zahumju slijeđile narodnu liturgiju, što nam i Lukari potvrđuje gdje veli, da je i na Pilama postojala crkva sv. Marije, u kojoj da se služilo po starom obredu. 3 )

') Viđi „Bilješke o kulturi južnijeh Slavena osobito Srbalja" priopćio Vid Vuletić-Vukasović.

5 ) Vidi: Rad jugosl. akad. kriiga LXV. str, 116. i Jagić „Trubaduri" atr. T.

3 ) Luecari:,, Cop. ristr. d' annali di Ragusa" — str. 43.