СРЂ

— 748 -

Poslije objeda direktor legne na divan u svom kabinetu i počne čitati dobijene novine i pisma. „Dragi Teodore Petroviću!" pisaše mu žena gradskog' načelnika. ,,Vi ste jednom govorili, da sam dobar poznavalac srca i |udi u opšte. Sad će Yam se dati prilika, da se o tome u stvari uvjerite. K Vama će doći ovijeh dana da traži mjesto poslovođe u našem sirotištu neki K. N. Polzuhin, koji mi je poznat kao veoma čestit mlad covjek. Mladić je vrlo simpatičan. Uzevši učešća u negovoj sudbini, uvjerićete se"... itd. — Ni po što! progovori direktor. Sačuvaj me Bože! Poslije toga nije prošlo ni jednog dana a da direktor ne dobije pisama, u kojima su preporučivali Polzuhina. Jednog divnog jutra dođe i sam Polzuhin, mlad čovjek, debeo, s obrijanim gokejskim licem, u novim crnim gaćama. . . — Službeno ne primam ovdje, nego 11 kancelariji, reče sulio direktor, saslušavši njegovu molbu. — Oprostite, Vaše Prevashodstvo, ali naši zajednički poznanici posavjetovaše mi, da se baš ovamo obratim. — Hm!... promrm|a direktor, gledajući s mržnom negove ši}aste cipele. Koliko mi je poznato, reče on, Vaš otac ima sredstava;to mjesto nijeVam potrebito. Zašto ga tražite? Plata je, kako znate, vrlo mala. —■ Meni nije zbog plate, nego onako. .. Pa opet služba je državna .. . — Tako ... Meni se čini, da će Vam kroz mjesec dana ta dužnost već dosaditi i Vi ćete je ostaviti, a medutim ima kandidata, kojijem bi to mjesto bila karijera za sav život. Ima siromašaka, za koje . . . — Ne će mi dosaditi, Vaše Prevasliodstvo! prekide ga Polzuhin. Poštena riječ, ja ću se starati! Poštena riječ, ja ćvi se starati. Direktora podmuti. — Slušajte, zapita on, smiješeći se prezrivo, zašto se odmah nijeste k meni .obratili, nego ste našli za potrebito da prije uznemirite gospođe? — Ja nijesam znao, da će Vam to biti neprijatno, odgo- ' vori Polzuhin i zbuni se. Ali, Vaše Prevasliodstvo, ako pisma