СРЂ

— 794 —

zajedno sporazumiju. Na svrliu mu reče da ga za ovaj put pušta ali, ako želi oproštene svojih grijeha, da se od sutra u jutro ima staviti na neno raspoložene, i da se političke izlike ne primaju. Sve je to dobro, govoraše kontesa, ali proći preko Rima nakon toliko vremena pa ne vidjeti ništa, to ne! Nije li sutra, subota, dan Vile Borghese? Barem se trknuti! Cortis, sa srcem nabreknutim radi one ruke iznenada istrgnute, radi onog pogleda docnije izmijenenog, side da čcka senatora Clenezzija na trgu Minervinu. Hoćaše ga preteći, zapriječiti da otprati Jelenu u senat. Nije bilo umjesno da ona vidi baruna sada; prije ga je litio vidjeti on, Cortis; htio ga je umiriti onom odgodom, koju je odvjetnik Boglietti otkazao. Clenezzi stiže iz ulice „I'alombolla" šepajući i mrmjajući u sebi. Kako vidje iz daleka Cortisa, pospješi korak, izbuji oči, stane mu davati znakove, navali na n, dreždeći i puhajući, cijelim nizom „ali ne znate? ali ne znate?" i, objesivši mu se o ruku, pripovijedi mu da je di Santa Giulia došao k nemu bijcsan, s pismom odvjetnikovim u kojemu se otkazivaše prihvaćena pogodba. On, začuđen, bijaše odgovorio, da mu nije poznato ništa. Drugi, ona bitanga, odgovori mu grubo. Tada Clenezzi osjeti da mu je uzavi'ela negova dobra bergamska krv, i zasvira jasnih onoj živini. Ruke i podbradak mu se još tresijaliu od gneva; liripao je kao razdraženi stari ovčarski pas. Lijepo čejade, i onaj gospodin Boglietti! Sto je to reći pa poreći? Уеlik lakrdijaš, u najmahu. A sada, kako da odvede barunicu u senat? Sto će joj reći? Cortis ga umiri. Dosta je bilo reći Jeleni da nezin muž nije više u palači Madama, te da ga je za taj dan zaludu tražiti. Za posao s Bogliettijem misliće se on, Cortis; poravnaće sve on. — Dragi moj gospodine Cortisu! klikne senator skopjenih ruku. Jesam li Vam malo obavezan! A sada, nadoda, treba će otići gori do onih gospoda. — Ali pak, reče Cortis sa smiješlcom, danas, petak, nije li dan od Transtevera? Nije li dan od . . . od . . . od .. .? — Ah! Ah! odgovori senator, iskalujući se gorko, najprije u svomu narječju pa zatim prevadajući se: Otišli su i oni s vragom. Cortisu, kad je ostao sam, sine opet slika Jelene, slatka riječ „oprosti mi" i ujedno način, glas i pogled, s kojim je bila