СРЂ
— 795 —
došla. Druge slike navafivahu na n, ne puštahu ga da zastane ni na jednoj misli: razgovor te ga je žejela, pismo muževjevo, rijeci „brzo du je ostaviti slobodniju". Strašne rijeci. A T idje u svome srcu nešto za što bi se bio zgrozio da nije znao da je svako poboje |udsko srce kao otvorena kuća cista i urešena; lopovi, koji ne će biti nikada gosti, mogu, bez gospodareve krivne, pomolite se, za cas staviti nogu u nu. Tako misleći, sjeti se da se neliotice uputio put trga „Venezia." Bocnut, gotovo, od grižne savjesti, vrati se natrag, pođe u polaču Madama, te doznavši da senator di Santa Giulia stanuje u ulici „delle Muratte", ode ravno tamo. Umiriti ga, reći пш da će biti proviđeno za isplatu od 81 marta, uvjeriti ga da dobrocinstvo polazi od vlade, pod uvjetom da svojevojno izade iz Senata; ne bijaše drugog izlaska. Di Santa Giulia se hvastao mnogim zaslugama za Jevicu; možda će povjerovati. Ne bijaše drugog puta. Senator bijaše vani. Cortis mu napiše posjetnicu, pozivjući ga da dode u nega sutra, u subotu, na podne, „radi vrlo važnih posala". Upita zatim sluškinu koja mu bijaše otvorila hoće li će se senator za stalno vratiti kući prije sutra u jutro. Ona mišjaše da hoće; ali je gospodin senator postao tako čudnovat! Vodio je s hom takve razgovore da baš ne bi bilo cudo, kada bi danas ili sutra nastupila kakva nesreća. Žena, brbjava toskanica, bila bi na ovaj način Bog zna do kad nastavila, da je Cortis slušao. No je Cortisu bilo sada stalo da se vrati kući. Prolazeći mimo lekarnicu, uđe i naredi štogod za spavane, baci na sto recept jednog svog druga, veleći da želi jaču dozu. Trp]aše od nelcog vremena od teške besanice. Prezirući, po svojoj fizičnoj snazi, svaku tjelesnu potrebu, prezirući i ujedno ne poznavajući nikako liječničko umjeće, ne uzimaše nikad lijekova već radi kakve bo|e koja ga ometaše u nauci ili radu, i tada bi se liječio na živinsku, boreći se proti samom fenomenu najžešćim spećificima. Doma naredi vrlo jaku kafu, a već će uzeti hloral u noći, prije nego leže; zatim se zatvori da radi u svojoj sobi, gdje već bijaše preprav|eno deset ili dvanaest stočića za prijate|e koje očekivaše tu večer na devet. Preveo s italijanslcog Arsen Wenzelides. ж