СРЂ

- 1085 —

nežno Jubi, da nije istina ovo, da nije istina ono. U kratko liječnici je svjetovaše da se za svaki dobar slučaj dade vidjeti što mane od bolesnika. Ona ne htjede ni čuti, dapače nastojaše da ga dvori oko poste|.e na što očitiji način. Jelena ne učini većega komenta 0 revnosti svoje tetke, osim ovoga značajnoga pridjeva. Ona bijaše uvidjela da je pravo pomagati je u nenoj majčinoj nezi, sasvim da je nezino djelo bilo od malene koristi, a brbjane se moglo teško snositi. Ali pak u večer 26-oga, kada je akutno bulažnene bilo prestalo, Danijel, videei gdje mu se majka nakon kratke izočnosti vraća, posta mrk, mrk, i [uto je ukori što zapušta kuću a dolazi ondje gdje nije nikakve potrebe od ne. Jelena je pokušala da ga umiri, ali uzalud; negova je uzrujanost rasla sve to više i taj put trebalo je da liječniei zatraže od gospođe Cortis da izađe iz sobe i da više ne stavi noge unutra za neko vrijeme. Tetka bijaše izišla dreždeći i počekala Jelenu u predsobju; bijaše navalila na nu strašno je grdeći i okrivjujući je da se urotila s liječnieima, da hoće da joj pregrabi sinov]evo srce. Bješe izašao liječnik, bijaše izašao predsjednički tajnik i ona ih bijaše tako izgrdila da je va|alo da joj pokažu vrata. Ona ode kuneći se da će tražiti pravicu u predsjeđnika, u ministara, makar i u kra|a. Lao, koji je slušao posjedne riječi svoje sinovice s pilulom kinina među palcem i kažiprstom od lijeve ruke i s čašom vode u desnoj, proguta pilulu. — Pa dakle? reče on. — Pa dakle, ona je bila ovdje, od sinoć do jutros, tri puta. Mama je nije nikada primila. U parlamentu su poslužnici imali nalog da je ne puste proći, ali ja sam molila da ga dignu. Došla je jučer; došla je danas; no ipak nije nikad ušla u Danijela 1 ja je nijesam vidjela. Sada čekam da me napadne na ulici a i mama se toga silno boji. — Bh! izusti Lao. Kadra je sasvijem. No pusti mene. Gdje stanuje? — Ovdje blizu. Na trgu „Venezia". Poznaš li je ti? — Hehe! Lao podiže desni lakat, udari po vazduhu rukom oslabjenom u bilu. — Pak ima И što drugo? reče.