СРЂ

— 1036 -

— Ima gore, odgovori Jelena polako, oborenih očiju. — Čujmo gore. — Moj je muž ovdje. — Dobro, bilo bi boje da je u kući vražijoj, ali... Jelena lupnu gnjevno dva puta nogom o zemju. — Tako, ništa, reče ona. Ne govorim daje. — Ne luduj! zabreboni stric. Naprijed, naprijed! — Cuj, striče, nastavi Jelena sva crvena. Telegrafala sam ti pred tri dana radi Danijela, ali bili ti docnije bila telegrafala jednako radi svoga muža, ali, ako ti počneš tako, zaludu je! — Naprijed! zabreboiii konte. Jelena sleže ramenima, prignu glavu na prsi, gledajući ruke. — Tako ne, nikako, гебе ona. — Oh! planu stric, ima рб ure da ti velim: naprijed! Jelena podiže lice, pogleda malo svoga strica pa reče poluglasno: — Propast. — Naprijed, nastavi Lao ne buneći se. Jelena stade pripovijedati što je znala o svome mužu do sastanka koji je imao s Danijelom Cortisom radi posla Bančina. — Sto se mješao Danijel? reče Lao iznenađen. — Mislim da se umješao da mu pomogne, odgovori Jelena glasom onoga koji žali što pripovijeda. — On? — On. Ja ne bih nikada bila to htjela. Jednom zamolih Clenezzija iz Cefalu da izvrši neke stvari u interesu moga muža, koje su se ticale posla o kojemu sam ti govorila. Clenezzi je bio bolestan i zamolio Danijela. Tako se on umješao. — Dobro je, reče Lao, pola ironično pola predano. Pa dakle? — Pa dakle, jučer je došao u mene Clenezzi i rekao mi je da se smatra dužan da me obavijesti o vrlo važnim stvarima. Ne radi se više o poslu s Bankom; radi se o drugoj oluji svakojakih dugova koji se ne mogu više tajiti. Regbi da će biti velike bruke. Clenezzi je pak kazivao jednu drugu stvar. — Koju? — Da negovo ponašane pobuđuje strah. — Jelenin je glas drhtao kad je izgovarala ove riječi; smrtno bjedilo razli joj se po Jicu.