СРЂ

— 934 —

smo pobacali luke i strijele, a latili se drvja i hladna kamena, onda bi i „topovi", onako to|agaeke, igrali vrlo važnu ulogu, a oni, u samoj stvari, i ne bijaliu ništa drugo do debele batine. Ovakvih „šala" često je bivalo i nikad se nijesu svršavale bez po nekoliko krvavih glava, a vazda ih je više bilo na onoj strani protivu koje se Trano borio. S toga su ga u ovakvim slučajevima obieno zvali: „Srđa Zlopogleđa" ili „Budalina Tale", što je, razumije se, zavisilo od stranke kojoj bi toga dana pripadao. Ovo je bila jedina igra koju je on više od svega volio i koju mu ne bi mogao niko, baš i kad bi htio, zabraniti. Ali ovo niko ne bi bio ni pokušao; naprotiv, svi su ga vrlo rado primali i više puta naročito radi nega „metali bruškete" da vide na čijoj će strani on biti. Ovo je za nega bivao dan najviše sreće i radosti. On bi se sav preobrazio, da ga čisto nijesi mogao poznati. Postao bi nekako оћб, slobodan, okretan, oduševjen, razdragan i gotovo razborit, a oči su mu plamtjele kao dvije varnice. Ali, na negovu veliku žalost, jednoga dana i ova mu se radost oduze. To je bilo ovako. U oči jedne uglavjene ili, ako hoćete, objavjene bitke, pošto je sve bilo gotovo i spremno za sjutrašni dan, dođe neki mali obješenak i dovuče jednu dugačku i zarđalu eijev od neke stare arnautske „devetolamice", koja je, ko zna otkad, bila negdje zaturena ili možda služila za legalo kokoškama, pareče: „Evo topa, sad treba samo da nabavimo praha i olova!" — „Ural' povikasmo svi u jedan glas i obećasmo svečano na ma kakav način nabaviti potrebnu municiju. Skrijemo „top" te noćiuneke koprive, i raziđemo se svi kućama, pošto se prethodno zakunemo, da ćemo ovu „ratnu tajnu" najbrižjivije čuvati. Sjutradan, tačno u određeno vrijeme, obje neprijatejske strane nalažahu se na svojim mjestima. Svaki od nas s malim izuzetkom tačno je održao riječ i donio po malo baruta, koji je, budi msđu nama rečeno, svaki morao ukrasti; i sve to saspemo u onu cijev, koja se gotovo do pola napuni. A u nedostatku olova, onu drugu polovinu nakrcamo punu pijeska i sitnoga kamena; pa je dobro zastiipamo, potprašimo fi'iju i namjestimo na šanac, ogradivši je cijelu kamenem, da se ne