СРЂ

— 924 —

ipak ga vrlo rijetko ili nikako ne ćete kod iiega naei. Uzrok je tome ćirilovica. Naći ćete samo Danicu, kalendar lii'vatskoga. svetojeronimskoga društva. Našega sejaka osobito zanima u koji dan pada koji svetac, kad je mijena mjesećeva — i ako i jedno i drugo gotovo sam zna — a najviše ga interesuje kakvo će biti vrijeme, kišovito ili suho. Radi ovoga posjednoga najviše voli kalendare u kojim ima to, pa takvom kalendaru uvijek daje pravo, pogodi li vrijeme ili ne. Ako pogodi, i pogodio je, ako ne, on samo ovo kaže: „Ра širok je svijet, tu i ne kaže da tako ima baš kod nas biti". I tako kalendar ima uvijek pravo. U nekoliko kuća našao sam i kalendar Dubrovnik, a mislim s toga, što je štampan većim dijelom latinicom. Ipak mislim da bi kalendar Dubrovnik mnogo više zašao u kuću našega seJaka, kada bi rubrici: „Kakvo će biti vrijeme kroz ovu godinu", posvetio dvije tri stranice za sebe. Naravno, to sve treba latinicom. Eto, iz ovih vam se kiiiga sastoji skromna „biblioteka" našega sejaka. Što se tiće ostalih vrsti khiga mogu reći ovo. Prića iz seoskoga života od naših novijih kniževnika nijesam našao ni u koga, i ako naš sejak rado sluša takove priće, samo ako nijesu preveć duge. Jednom sam im ćitao jednu priću Janka Veselinovića, i ta im se tako svidjela, da sam im morao nekoliko proćitati. Opazio sam pri tom da im se baš ne mile duga opisivana, osobito opisivana prirode. Izgledalo mi je kao da im je to nešto suvišno, jer je sami poznadu dobro. Od Veselinovićevih prića koje sam im ćitao, najviše im se dopao C'iča Pera. Kako je to za nih majstorski izvedeno! „Ima takovih sinova i kod nas", primjetili su mi. Knige poućne, o tome kako će da se radi na poju i domu, ne voli naš sejak, upravo im ne vjeruje, što mu je inaće vrlo' loša strana. Sto ga je iskustvo za života naućilo, pri tom i ostaje, te u tom nikako ne popušta knizi. Iz svega ovoga što sam do sada kazao, dalo bi se izvesti ovo. Naš sejak ćita rado, i to narodne pjesme, pripovijetke i kalendare, te uz to voli i slike. Priče iz seoskoga zivota, napisane narodnim duhom, trebalo bi turati medu naše sejake jer ih voli, a voli ih jer vidi u nima sebe.