СРЂ

— 1031 —

DANIELE CORTIS. — Antonio Fogazzarro. Glava XVII. (18) Jedno posredništvo. — Brzi iz Firence? upita jednoga cuvara senator Clenezzi, ulazeći vas zapijehan okolo cetiri po podne u Terminsku stanicu. — Dvadeset casaka zakašnena, odgovori cuvar. Senator odahne, diže klobuk, otare rupcem lubanu, gledajući omnibuse poredane na trgu. Sada se više nije bojao da je došao prekasno, ali se malo po malo povraćaše na hegovo lice neka mnogo teža zabrinutost, staracki nemir usana i obrva mu odavaše duševno uzbuđene. — Putuje se, senatore! rece na bergamašku jedan mladić, približujući mu se. — Oh dragil odgovori senator. Oprostite što Vas ne bijah vidio. — Putuje li se? ponovi mladić. — Ah Blažena Gospo! Ne govorite mi to ni za šalu! Bio bih tako sretan, da se sutra mogu probuditi na trgu „delle Scarpe"! Spomenite se dobro Vi koji ste mlad, ima toliko lijepih stvari na svijetu, ali drugoga Bergama nema nigdje, znate! — Vi ste ovdje u službi, je li"? U službi lijepih gospođa, eh? Kad se radi o lijepim gospođama, senator Clenezzi.... — Ostavite, ostavite, ne govorite ludosti. Sada će stići konte Carre, ako bog ushtjede, pa tada ću se ja brzo izbaviti. Vi idete u Napu}? — Jest, gospođine. — Dobar put, eh! Firenski voz uđe u stanicu na cetiri i deset. Na izlasku je bila gungula, a u gunguli stajao je senator otvorenih usta i oči raskolacenih, uprtih na struju koja izlažaše. Prolažahu lica svakih godina i svakog oblika, strana i domaća; lica koja prolažahu osorna naprijed s mrskama na čelu radi one tiske i ona radoznalosti; a nikada se ne pojavjivaše ono blijedo lice, s ve-