СРЂ

— 1030 —

uzeše i ođnesoše gospodaru svom Vojislavu. I kada izbrojiše, nađoše silno blago: tisuću litara zlata, kovanoga mihalata, osim blaga drugoga. S tim uplijenenim blagom povede Vojislav narod u boj. Porazi nekoliko puta vojske vizantijske i Teofilo Jerotik, carski strateg, pobježe sramno iz zem]e. Zabo]e silno ćesara Mihajila kada ču za sve te strašne vijesti, za gubitak blaga, metež i poraz vojske i bjegstvo stratega i zapovjedi logotetu svome da napiše knigu Vojislavu. A u knizi ovako stajaše: „Imperator Mihajilo piše i zapovijeda županu i sluzi carstva Romejskog Vojislavu. Ako mi ne vratiš i ne pošješ uplijenenijeh hi]adu litara zlata, i preslušaš zapovijed moju, poslaću na te toliko vojnika koliko je kovanih mihalata u hi|adu litara zlata. Za svaki mihalat ne ću žaliti po jednog vojnika, i onda me čekaj! Jer nije mi do blaga već do preslušanih zapovijesti mojih. Mnogi me narodi slušaju, — a zar gusari hudi dukjanski da su mi preslušnici!?" Ali se Vojislav ne uplaši, i riješen na borbu ovako otpisa u knizi ćesaru Mihailu: „Stefan Vojislav Dobroslav, sin Dragomirov, piše i odgovara ćesaru Romejskom. — Blago je naše jer ga Bog darova i bura đonese obalama našim. Znaš zakon koji vrijedi za sve narode. Cija je obala, onoga i more i sve u nemu i na nemu; i ribe u vodi, i biser na dnu, i blago sa razbijenih đemija. Sam Bog nam ga posla da nam olakša borbu s tobom. Ne damo ti zlata, gusaru naroda ugnetenih, a ako dođeš, — isplatićemo ti ga žejezom strijela i sjekira bojnih naših!" (Nastaviće se). ж