СРЂ

— 1018 —

је imenovan predsjeđnikom đalmatinskoga sabora. Umrije u Beču 23 novembra 1878. u 54-oj godini života. Godine 1885. bili su preneseni smrtni ostaci negovi iz Beča u rodno mu mjesto Budvu. Negov je politički život buran i pada u najteže dane narodne borbe i narodnoga života u Dalmaciji, Dubrovniku i Boci Kotorskoj, te još čeka neumitan sud nepristrana historičara. * U poznijim godinama svoga života I^ubiša je počeo pisati i baviti se srpskom knigom. 0 tome on sam ovako pripovijeda: »Cesti ženini*) prijekori nagnaju me da zavirim i u našu knigu. Oplijeni me i začari bogatstvo i izvorna mudrost narodnijeh umotvorina, pak nešto iz Vukovijeh zbiraka, nešto svagdanim općenem s narodom crnogorskim i primorskim, izučim materni jezik, omili mi i ujubim se u ono što sam prije mal ne prezirao. Ja nijesam nikad mislio pisati za štampu, ni prepunati i onako prepune sanduke naših knižara suhoparnim knigama, no videći grdni rasap, što se po štampi čini lijepim našim jezikom, puče mi srce od bola, pak se dadoh i ja da nešto pišem, kao neki prosvjed protivu takvog rasapa. Da li ću uspjeti, bojim se Juto, er su se na pustoši naše knige udomazetili oblici tuđih kulturnih jezika, kao da ođedneš Hercegovca u francuski frak!« Prvi kniževni radovi I^ubišini bili su prijevodi. Početak negova rada kniževnoga pada u godinu 1862. Te godine objavio je u zadarskom „Nazionalu" (sada „Narodni List") prijevod od nekoliko satira iz Ariosta. Zatim je u istom listu preveo Horacijeve Hvale selačkoga zivota. U „Dubrovniku Zabavniku" preveo je lijepu epizodu: Smrt Ugolinovu iz Dante-ove „Воžanstvene Komedije". Za prijevod Ariostovijeh satira Surmin veli: »Prijevodi su takovi, e bi se čovjek mogao prevariti, da su originali.« Ovi prijevodi pokazuju, u kome se je pravcu kretala naobrazba J^ubišina. On je najviše čitao italijanske i francuske knige. te se s toga i u negovijem pripovijestima i susrećemo

') Supruga mu je bila Sofija, kći Joka Petrisavova Ćelovića Risiianina.