СРЂ

— 1019

sa reminiscences na one prve osobito na Manzonija. Negov jaki talenat, i ako tuđom knigom u prvom početku skrenut s pravoga puta, ipak uvidio je »grdni rasap, što se po štampi čini, lijepim našim jezikom... er su se na pustoši naše knige udomazetili oblici tuđih kulturnih jezika, kao da ođedneš Hercegovca u francuski frak« te »kao prosvjed protivu takog rasapa« počeo je hiubiša da piše: pripovijesti, za koje veli: »Moja je namjera bila, da ovom radnom učuvam nekoliko znamenitijih dogođaja svoje otagbine, a uzgred da opišem način živjena, miš'Jena, razgovora, napokon vrline i poroke svojijeh zem].aka, pak sve to da predam potomstvu onako kako sam cuo i upamtio od starijeh ludi, jer vidim da se svagdan stvari preobražuju i ginu sve što je napredniji doticaj i poplavica tuđinstva.« I zbi}a je u tome divno uspio. Prve svoje pripovijesti objelođanio je hiubiša u „Dubrovniku Zabavniku", „Koledaru Dalmatinske Matice" i „Otagbini". Cim su se pojavile, te su pripovijesti sa svoje originalnosti mnogijem omilile, te je knižara Pretnerova u Dubrovniku rhh osam izdala u posebnom izdahu latinicom. Da]e su pripovijesti I^ubišine izlazile po raznijem listovima. Prvo ćirilovsko izdane, koje sadržaje deset pripovijesti, izdala je g. 1882. knižara braće Popovića u Pančevu. Pripovijesti hiubišine mogu se pođijeliti na dvoje: 1. Pripovijesti crnogorske i primorske; 2.— Pričana Vuka Dojčevića. Prve su pripovijesti duje, druge kraće. Predmetje jednijem i drugijem narodni život. Za sve hih I^ubiša veli: skupio i složio. I u tome se on razlikuje od Vuka i Vrčevića. Ovi su samo skuplali i bi]ežili, a on je skuplao i slagao. U tome je slaganu kniževna i umjetnička vrijednost i^ubišina. Pripovijesti crnogorskijeh i primorskijeh ima, s opisom Boke Kotorske, deset: Boka, Kanoš Maćedonović, Skočidjevojka, Sćepan Mali, Prodaja patrijara Brkića, Pop Andrović novi Obilić, Krađa i prekrađa zvona, Prokleti kam, G-orde ili kako Crnogorci }ube, Sud dobrih |udi. ' , Pričana Vuka Dojčevića su omane priče, u kojijem se potanko opisuje život i običaji narodni. l^iubiša je htio da na-