СРЂ

— 1020 -

piše 100 pričana, ali mu težnu presiječe prerana smrt. Napisao ih je 37, i izašla su u „Srpskoj Zori": zatim u posebnom izdanu; a „Srpska Kniževna Zađruga" izdala ih je 18 u svojoj 67. knizi. Vuk Dojčević dvorio je dobar dio svoga vijeka Ivana Crnojevića, gospodara nad Zetom i Crnom Gorom, poznata u narodu pod imenom Ivanbega. Po Ivanovoj smrti živio je Vuk u dvorima Đurcta Crnojevića, sina i nasjednika Jvanova. Uz duge zimne večeri Vuk je pričao mladomu gospodaru sve što se znamenitijega desilo za Ivanbegova života, i ta su pričana — veli l^ubiša — do današnega dana doživjela u narodu. Odatle ih je on od Mahina i Pobora, stanovnika sela u budvanskoj opeini, skupio i složio. I^ubiša je u ovome djelu — veli I^ubomir Jovanović — osim pričana koja narod priča o Vuku Dojčeviću, iznio i neke druge narodne pripovijetke pa je i nih ispričao kao Dojčevićeve. U sve te priče unio je Dubiša vrlo mnogo svoga prikazivana narodnog života u onijem krajevima, a u nekijem je pričanima sasvijern samostalno, bez obzira na ikakve narodne pripovijetke, prikazivao savremeni narodni život i prilike u kojijem on živi. Biografi Dubišini vele, da je I^ubiša u istom pravcu namjeravao napisati jednu poveću pripovijetku ili roman, u kome je htio da opiše „Crnogorsko badne veče", tu crnogorsku ,,bartolomejsku noć", te da prikaže tadašne kulturno stane srpskoga naroda, negove odnose prema Mleeima, Austriji, Rusiji i Turskoj i negove patne i stradana. * Ovo je kniževni rad I^ubišin. I ako o I^ubiši, kao kniževniku, nemamo još potpune studije, ipak je o negovu značaju u srpskoj kniževnosti više ili mane utvrđen sud. Pok. prof. St. Castrapelli veli, da je I^ubiša tako velik umjetnik da do danas barem u prozi našoj nema mu takmaca. Ovomu mnijenu potrebit je korektiv, koji nalazimo u Marka Cara. On veli, da među srpskijem kniževnijem majstorima, osobito što se tiče pripovjedača, Dubiša jamačno zauzimle odlično mjesto, pa nastav|a: »I.jubišine pripovijetke spadaju zaista, pored svih tehničkih nedostataka ninili, među najvjer-