СРЂ

— 1093 —

Opet velim, ovo je žalosna činenica, ali istinita. Ne možemo a da ne osndimo ovo nehajstvo Dubrovcana prema svojoj prošlosti. Ako se iko mora zauzeti za naše stvari, na to smo u prvome redu zvani mi. Na ovo nas mora poticati ponos zbog negdašne slavne prošlosti našega grada, Cervina djela leže jošter u rukopisu na starim policama naših biblioteka, a koliko i koliko drugih važnih isprava u arhivima je još zakopano! Mnogi će kazati, da su oni do danas bili gotovo nepristupni publici. Ovo je donekle istina (na sramotu onih koji grme i oblace); ali sam ipak opazio, da se s malo truda može i tome doskociti 1 ), samo se hoće dobre voje, a voja nam fali. Spomihem se, kad sam nazad godinu dana mislio izdati pjesme Lampridija Cervina, prvoga pjesnika koji je poslije Petrarke bio okrunen na Kampidoliju, i potrudio se da za ovo rodolubno djelo sakupim nekoliko pretplatnika, da, gotovo nevjerojatno — u Dubrovniku sam ih našao samo Šest. Cijenim, da bi bila dužnost svakoga Dubrovčanina u prvome redu podupirati ovakove pothvate. Novce bacamo u nekorisne svrhe, zašto ne bismo mogli žrtvovati i za ovu svetu stvar? Ta barem naši pređi u tome bi nam mogli služiti izgledom. Oni su zvali naucnake i umjetnike sa strane, da bi u našem gradu mlađi naraštaj poucavali i poticali na rad, a kasnije, kad su odgojili svoje sile, pomagali su ih i bili im pri ruci. A danas? Danas, svojim nemarom, mi šajemo takove Jude izvan svoga grada jer su, potpuno zanemareni od svojih sugrađana, prinuđeni tražiti zarade na strani, kod drugih naroda, koji znadu uvažiti nihovu vrijednost. Ova mlohavost i nemarnost ne služi nam ni malo na cast. Nije dosta svojom se prošlošću ponositi, već treba nastojati da je i ne oskvrnemo svojim ponašanem. Ponos nema smisla bez rada. Oprostiće mi citalac ovu primjedbu, ali mu iskreno ispovijedam, da su mi se ove misli same nametale, kad sam pro') То nije baš lako n. pr. za arhiv clubrovačke republike. Za to treba osobit dopust od ministarstva u Beeu, koji svak ne može dobiti. Letos je ministarstvo zabranilo jednomu naucenaku, da pohađa arhiv u naučne svrhe. — Ured.