СРЂ

— iioi —

uzice. Gazda Hauchecorne, štediša kao pravi Normandijac, promisli da je dobro dokučiti sve što može služiti; i on se s mukom saže, jer bolovaše od reumatizma. Dokuci s natala onaj komadić tanka užeta, i već se spremaše da ga s pomnom smota, kad opazi, na vratima od kuće, gazdu Malandain-a, sedlara, gdje ga gleda. Oni se nekad bijahu posvadili radi jednog ulara i od tada osta cegrst među nima, jer obojica bijahu zlopamtili. Gazda se Hauchecorne nekako zastidje, što ga je negov dušmanin vidio gdje onako po blatu traži komadić uzice. Sakri je naglo pod biuzu, pa u gep odgaća; zatim se napravi kao da još nešto traži po tlima, što ne može da nade, i ode put pazara, pokunene glave i pognuta tijela radi bolova. Izgubi se odmali u kreštavoj i tromoj gomili, uskolebanoj beskrajnim cjenkanem. Sejaci pipahu krave, odlažahu, vraćahu se, neodlučni i sveđ u strahu da ih ne prevare, ne usuđujući se nikad odlučiti se, vrebajući oko prodavaočevo, sve tražeći da otkriju iukavstvo u čovjeka i 'mahnu u životine. Žene, položivši na tle svoje velike košare, bjehu povadile letušte, koje ležaše na tlima privezanih noga, oči preplašenih, skrletna buhora. One s osornim izgledom a ravnodušnim licem slušaliu ponude, i držahu visoku cijenu, ili pak, odlučujući se sve od jednom na popust, vikahu za kupcem koji se polako uda]ivaše: — Dobro je, čika Antime, evo vam ih. Pa, malo po malo, trg se isprazni, i kad zazvoni podne, oni te borav|ahu prem daleko razidoše se po gostionicama. Kod Jourdain-a, velika dvorana bijaše puna gosti, kao što prostrano dvorište bijaše puno prijevoznih sredstava svakog soja, teretnih dvokolica, koiica, kola sa sjedalima, lakih otkrivenih dvokolica, bezimenih kola, žutih od balege, rasklimanih, iskrplenih, dižući put neba svoje rukunice, kao dvije ruke, ili pak s nosom na tlima a sa zadnom stranom u vazduliu. Baš s protivne strane od gosti posađenih za stolove, ogromna peć, puna jasna plamena, sipaše živu toplinu u leđa desnoga reda. Tri ražna vrćahu se puna pilića, goluba i bravlih pečenica; a ugodan miris od mesa pečena i od soka, te curaše niz isprženu kožu, dizaše se s ogništa, budaše veseje, činaše zubma vodu. y<\ \< 'v.: j>x