СРЂ

- 1136 —

čujem iza mene — ali se ne mogoh okrenuti da vidim — neki šum i komešane... Ja zažmurim, i već, čini mi se, kao da osjećam brid noža da mi se dotiee mog vrata. Napregnem svu snagu, da se otmem onom smrtniku i da se kami podignem.. . Ali gdje je snaga? Ne mogah se ni kopornuti. Osjetih, kako mi i nož od slabosti ispade iz ruku. S Bogom promislih u sebe, ovako se gine, a!! Bože, čega li se u taj mah ne sjetih, i šta li mi na um sve ne pade?! Cio život, cijela moja prošlost, učine mi se e viđeh, kao u ogledalu, gdje bjesnu pred mojim očima.... Ne žnam ništa, što i kako bi, ali osjetih kako se otpustiše ruke onog Turčina od moje guše i ja sad mogah slobodno dahnuti. Za tijem opazib, kako me neko ulivati preko pojasa, pa me diže krkačke na rame i pobježe sa mnom onim šumarkom, ali ne mogah se razabrati, ni ko je, ni što sa mnom hoće. U trenutku kad me diže, viđeh kako se onom Turčinu, što ga bijah ja ranio, držaše vrat kao o prtenom koncu, a drugom jednom, baš do nega, bješe se raspukla glava, kao prezreli šipak. Oni Turci, koji dolažahu ozdo, bjehu nam se već toliko prisukali, da mišjah i krila da imamo, ne bi im mogli umaći. Sjetih se sad, da me nosi neki od naših, počnem ga kumiti da me baci, pa da se sam, ako može, spasava, jer ovako će nas obojicu žive posjeći. Ali on ne zbori ništa, nego me spučio kao kurjak jagne, pa šiša uz onu uzgoricu, kao da nemaše u mene ni petnajest litara. Pošto komad odmakosnio i već zančasmo iza jednog presna'), počinu sa mnom na jedan kamen i reče: „Секај, tata, da te na pleća uzmem". Sad tek viđeh da to ne bješe niko drugi do moj Drago! .... onaj Drago, koga sam vječito mrzio, prezirao, tukao i dozvojavao da to š him i drugi čine; koji nikad u životu nije od mene čuo ni jedne lijepe, blage i bolećive riječi; onaj Drago, kojega sam svakojako nazivao, samo hegovim irnenom nikad ne, jer sam se stidio od hega . . . Hm, od nega, čije junašt.vo i cijelom selu može na diku služiti! Ah, Drago, Drago! Dockan li te poznadoh! Ovdje mu opet potekoše suze, a glas mu bješe toliko iznemogao, da ne govoraše nego već gotovo šaptaše.

') brežulak.