СРЂ

— 1148 —

које se ticahu Dubrovnika i Dubrovčana. Taj lijepo uzđržani rukopis imao je natpis ,,Didaci Pi/rrhi Lusitani Elegiarum Libri III. acl Dominicum Slataricliium Patavinae Scholae Rectorem et Eguitem Splendidissimum etc." Ne može se iskazati koliko se Sorgo, koji je već s đubrovaekijem kniževnicima svoga vremena plakao kao izgubjena djela Pirova, polivalno spomenuta od opata Ignata Đorđića u predgovoru negova slovinskoga prijevoda psalama, obradovao, što je našao ovo nenadno blago i mogao ga spasti od propasti kojoj bijaše namijenen. Evo opisa toga rukopisa. U prvoj knizi ima jedanaest elegija o raznijem predmetima, jedanaest ih je u drugoj, a deset u trećoj knizi. Pridodana je jedna kniga oda (u ostalom, one iste što su već bile štampane s Katonom Mladijem) i na svrhu jedna pjesma u lijepijem Virgilskijem stiliovima u pohvalu Sv. Vlaha, ali okrhena i bez kakvili četrsta stiliova. Iz ovoga rukopisa izvadeni su svi prijepisi pjesama Pirovijeh, koji se sada nalaze po rukama učenaka. Pošt. Urban Appendini odabra odatle četrnaest elegija i objelodani ih među pjesmama slavnijeh Dubrovčana, koje iza negovijeh ugledaše svijetla god. 1811. I da ga nije predmet lubavni ili satirični ostalijeh odvratio, bio bi sa svjema tako uradio. Ne ćemo radi kratkoće da iznosimo jepote, kojijeh su pune ove pjesme, već upućujemo one, koji ih još nijesu pročitali, da se sami uvjere, ako stihovi koje smo mi donijeli nijesu dovojni za svakoga. Reći ćemo samo, da će se radi onijeh vanrednijeh krasota osjećaja, mašte, vladana, stila, izražaja i govora, radi kojijeh će se, dok Judi uzjube kniževnost i budu osjećati što je lijepo, moći isporediti s najbojijem klasičarom latinskijem sa na čelu Flaminijima, Cottima, Bembima, Navagerima, Zanottima, Kunićima, Zamanjama i drugijem slavnijem elegičarima dvaju vijekova, u kojima su oni cvali, slaviti ime Didaka Pira inače zvana Jakoba Flavija Evoranina. U hegovijem pjesmama i najoštriji kritičar ne će nikada naći druge mahne, osim tamo i amo po koju neznatnu nemarnost u stilu i vrlo rijetko kakvu sitnu igru riječi, u čemu se opaža ukus koji se bio počeo uvoditi u Italiji, ukus radi koga će biti uvijek na zlu glasu XVII. vijek.