СРЂ

- 1149 —

71

Ovdje nam pada zgodno da rečemo štogod o negovu imenu. On se zvao cas Didak Pir, a čas Jakob Flavij Evoranin. Ko išta zna o nemu, ne će misliti (kao što je mislio 0. Slade) da su bila dva pjesnika Evoranina s onijem imenima u Dubrovniku pod kraj XVII. vijeka. Da obori to mnijene O. Mattei pisa mu između ostaloga: „Opažam suviše, da imena znace jedno isto lice. Didak i Dijego španski je isto što Jakob, s toga se' i naš 0. Lajnez čas zove Dijego a čas Jakob, bez razlike. A da je pak Pir i Flavij jedna te ista stvar, u raznijem jezicima, vidim iz grčkoga rječnika, u kome se čita IIjsscc, fulvus, rufus, rutilus i t. d. No koje je bilo negovo pravo ime? Možda ni jedno ni drugo. Ako je bilo jedno od ona dva, Jakob ili ti Dijego biće mu bilo ime vlastito, a prezime kakvo portugalsko, koje će bit izmijenio u Flavij kad se bavio u Flandriji, ili u Pir po običaju kniževnika onijeh vremena i t. đ." Bilo bi nam milo na svrhu, da možemo što reći o negovoj ćudi, običajima i načinu života. No kako da to pouzdano učinimo, kad nijedan od negovijeli savremenika, ni od onijeh koji su malo docnije živjeli, ne kaže ništa o tome. Miho Sorgo u svojijem učenijem biješkama komentaru Tuberonovu „0 postanku Dubrovnika", govoreći o Piru veli, ,,da je bio vrio blage ćudi i veoma prijatejski"'). I pravo ima; jer, ako je istinita, kao što jeste, ona riječ Jakoba Passavanti-ja, „rđav život kvari svaku Jepotu govora, jer čiji život čovjek prezire, prezire i negovu nauku": ma kako da je bio izvrstan um Pirov, ne bi bio nikad postigao one jubavi, do koje je došao kod svijeh bez izuzetka }udi svoga vremena, da nije imao dobro srce i da nije negovo ponašane bilo umijato i Jubazni negovi načini. A i bez toga treba zabiježiti jednu drugu stvar, koja nam kaže, da je on bio čovjek vajan i plemenit: beskrajna je bila kod nega Jubav prama rodnome mjestu, koju samo kreposni ]udi, ma što se dogodilo, nikada ne odbacuju. Naravi je bio vrlo vesele i druževne i Jubio je šalu i smijeh, kao što svjedoči više mjesta u hegovijem pjesmama i, u tome takođe sličan mnogijem slavnijem pjesnicima, koliko starijem toliko današnijem, Jubio /

') Suavissimis moribus et ad amicitiam eomparandam aptissimus fuit.