СРЂ

— 1157 —

najgorem slučaju, mogao bi сотјек kazati, da su oba ova ucenaka, čemu u liistoriji izuma i otkriea ima toliko primjera, u isto vrijeme, neodvisno jedan od drugoga, istu ideju zamislili. Daleko bismo otišli, kad bismo btjeli potanko analizovati pojedine Boškovićeve radove na astronomskom poiu. On se bavio i poznatim pitanem o lomu svjetlosti i izdao je opširnu raspravu o tome predmetu. Prije nega bavili su se ovim pitanem Euler, Bernouille i d' Alambert. I negova se rasprava osniva na jednakim nacelima, samo ih mjestimice svojim opaskama popunuje. Uz ovu raspravu, Bošković predlaže novi instrumenat, kvadranat s horizontalnim i vertikalnim krugom, kojemu bi bio polumjer 8 ili barem 6 stopa dugačak, kojim bi se mogla odrediti refrakcija. U trećoj svesci svojih astronomskih djela Bošković raspravja opširno o repaticama, a dakako i tumači od čega im je sastavjen rep. Bošković pristaje uz Ivepplerovu i Newtonovu hipotezu. Po ovoj hipotezi, repovi su kometa sastavjeni od tanke materije, koja istjece iz glave te se razvija u potpunu atmosferu okolo kometa, od koje jedan dio sunčana toplina otisne u dugacak rep, odvraćen od sunca. Danasjeova hipoteza sasvim napuštena, a prigrjena je Schiaparelli-jeva teorija. Bošković je takođe raspravjao o zvijezdi siclus Georgium, koju je god. 1781. otkrio glasoviti astronom William Herschel, U početku astronomi nijesu znali, je li to kakva nova planeta ili je kometa. 0 ovom pitahu bavili su se: Lexell, Lemonier, Messier, Lamont, Saron, Laplace i Bošković. Nakon duga promatrana, Bošković je došao do uvjerena, da to nije kometa, već planeta, koja se ne kreće parabolom, nego nekom drugom krivujom. Bošković je takođe raspravjao o Saturnovu kolobaru, kojim se bavio i matemićar De Sejour; a osobito je zanimiva negova rasprava o suncanim pjegama. Galilei je mislio, da su to oblaci u suncanoj atmosferi; a Wilson tvrdi, da su to duboke provale u unutrnosti suncane mase, te se kroz puklotine rastrgane suncane atmosfere vide sa zem|e onako od prilike, kako se kroz rastvorene oblake zemajske atmosfere vidi modrina nebeska. U Boškovićevoj raspravi ne nalazimo izvornih misli; on slijedi u ovome pitahu poznate onda teorije i iz osnova pobija neke krive hipoteze. Bošković slijedi Scheinera,